Pozlata

Svrha ovog članka je objasniti osnovne pojmove pozlate za onoga tko nema nikakvog iskustva na tom polju. Pojmovi su namjerno shematski objašnjeni da bi se olakšalo razumijevanje. U praksi, međutim, postoje mnogobrojne varijante izloženih postupaka.

Članak je podijeljen u 6 poglavlja, a svaki od njih objašnjava jedan sistem pozlate.
Ovdje ukratko izlažemo različite postupke pozlate koje ćemo detaljnije analizirati na slijedećim stranicama.

Vodena pozlata
Kod ovog sistema pozlate najprije se nanosi nekoliko namaza gipsa, a zatim nekoliko namaza bolusa. Nakon toga na prethodno ovlaženi bolus, koji tako postaje ljepljiv, postaviti listiće. Mogu se upotrijebiti listići pravog zlata, pravog srebra, ili imitacije zlata i srebra. Zatim se prelazi na glancanje (poliranje) sa poliračima od dragog kamena ahata. Vodena pozlata nije prikladna za održavanje na otvorenom prostoru.

Uljena pozlata
Pozlata prikladna za sve vrste materijala: drvo, metal, kamen, karton, plastika, itd. Najprije postaviti uljeni mikstion. Kad mikstion postane ljepljiv postaviti listiće (pravo zlato ili imitacija). Listići se kod ove vrste pozlate ne mogu polirati sa dragim kamenom ahata. Prikladno je za pozlatu na otvorenom prostoru jer se vremenom ne uništava iako je izloženo vlagi i vodi.

Pozlata sa vodenim mikstionom
Kao i prethodna sa razlikom što se upotrebljava jedna vrsta vodenog mikstiona (mnogo brži od prethodnog uljenog). Može se upotrebljavati samo za unutarnje pozlate, ne može se nanositi na metale i ne može se polirati.

Pozlata sa kremama
Osnovni postupak je sličan vodenoj pozlati, odnosno najprije se postavljaju gips i bolus. Međutim, u ovom slučaju se upotrebljava rastvorni bolus, a ne vodeni. Umjesto listića upotrebljavaju se kreme na bazi voskova. Može se pozlatiti bilo koja vrsta materijala. Može se polirati sa dragim kamenom ahata ili glancati sa jednom krpom.

Tekuća pozlata
Slična pozlati sa kremom sa razlikom što se umjesto kreme upotrebljava jedna vrsta tekućine na bazi sintetskih smola i brončanih prašina. Ovo je najprikladniji način pozlaćivanja za glatke materijale kao što su mramor, kamen i metali.

Pozlata sa Kölner sistemom
Radi se o novom sistemu pozlate koja daje iste rezultate vodene pozlate sa kraćim vremenskim pripremama i upotrebom različitih materijala.

Vodena pozlata

Ovo je najstariji sistem i ujedno sistem sa kojim se postižu najbolji mogući rezultati, bilo upotrebom listića pravog zlata, bilo upotrebom listića imitacije zlata.
Naziv potiče od francuske riječi "guache" jer prije postavljanja listića bolus treba ovlažiti.
Sistem vodene pozlate je prilično složen jer zahtijeva više pripremnih faza koje se moraju izvršiti pesprijekorno za postizanje uspješnog konačnog rezultata.
Razne faze rada mogu se podijeliti ovako:
1. Postavljanje gipsa
2. Postavljanje bolusa
3. Postavljanje listića
4. Dovršenje

Pogledajmo u detalju razne faze.

Postavljanje gispa
Priprema površine za pozlatu vrši se postavljanjem gipsa za pozlatare. Njegova je namjena zatvoriti sve šupljine i pripremiti tvrdu i glatku površinu za slijedeće faze. Može se upotrijebiti i za popunjenje raznih pukotina u drvu ili za ponovnu izradu nekih oštećenih djelova predmeta kojeg treba pozlatiti. Gips predstavlja osnovu kod vodene pozlate; međutim u nekim slučajevima može koristiti i kod pozlate sa mikstionima.
Postoje razne vrste gipsa za pozlatare, a to su: Bianco di Meudon, Bianco di Spagna, gips iz Bologne. Gips se mješa sa ljepilom od zečje kože u razmjeru od 2 djela gipsa i 1 djela ljepila. Ljepilo se upotrebljava zato da bi se gips bolje prihvatio za drvo. Ljepilo zečje kože se obično nalazi u prodaji već izmrvljeno (slika 1).

Slika 1. Gips i ljepilo zečje kože

Preko noći staviti u vodu (u razmjeru od 100 grama u litri vode) dok se ne napuhne i ne postigne želatinozni izgled.
Smjesu gipsa i ljepila zagrijavati na vodenoj pari tako da za vrijeme upotrebe zadrži konstantno istu tečnost. Nanosi se u više namaza upotrebljavajući pri tom odgovarajući kist.
Dlake kista za nanošenje gipsa su fiksirane za dršku sa konopom, a ne metalnim okovom jer bi isti u dodiru sa gipsom zarđao. Posljedica tog oksidiranja prouzrokovala bi mjehuriće u gipsu koji bi bili uočljivi nakon postavljanja listića. Na raspolaganju su različite dimenzije kista za bijeli bolus. Nakon upotrebe kist se može oprati sa toplom vodom (slika 2).

Slika 2. Kistovi za postavljanje gipsa

Ukoliko smjesa postane pregusta može se razrijediti dodajući žlicu vode. Smjesa mora biti konstantno topla ali ne smije zavrijeti jer bi se u protivnom mogli stvoriti mjehurići. Mogućnost stvaranja mjehurića postoji i za vrijeme nanošenja smjese na površinu, zato je preporučeno obratiti posebnu pažljivost na jednoliko povlačenje kista bez naglih poteza (slika 3).

Slika 3. Postavljanje gipsa

Prvu ruku gipsa drvo odmah potpuno upije. Za nanošenje slijedećih namaza treba sačekati da se gips osuši ali ne potpuno, jer će se inače teže prihvatiti. Primjetit ćete da se slijedeći namazi brže suše. Bolje je izbjegavati stavljanje okvira blizu nekog izvora topline za brže sušenje. To bi moglo izazvati pukotine.
Broj namaza koje treba staviti ovisi o vrsti pozlate. Za pozlatu sa mikstionom dovoljna su 3 namaza. Za vodenu pozlatu potrebna su najmanje 5 do 6 namaza jer površina drva mora biti potpuno glatka i ne smije se apsolutno vidjeti naboranost drva. Nakon postavljanja svih namaza površinu treba pažljivo izbrusiti tankim brusnim papirom (slika 4).

Slika 4. Brušenje brusnim papirom

a naknadno sa čeličnom vunom "0000" (slika 5).

Slika 5. Brušenje čeličnom vunom<

Dobro izbrušena površina je veoma važna za slijedeće radnje i za postizanje dobrog konačnog rezultata.
Čišćenje i brušenje gipsa može se izvršiti i trljanjem cijele površine sa jednom mokrom krpom. Krpa se mora često močiti (i ocijediti) u vodi budući da se gips brzo suši. Treba paziti da se gips ne moči previše jer bi se moglo dogoditi da se izravnaju sitne dekoracije i urezi koji se nalaze u drvu. Nadalje treba paziti da se bridovi potpuno ne zaoble. Na kraju gips mora biti potpuno gladak, mora imati izgled slonove kosti. Prije prelaska na slijedeće faze treba sačekati otprilike 24 sata da se gips potpuno osuši.
Postavljanjem gipsa na izrađeni okvir ili na bilo koji predmet koji sadrži reljefne detalje mogu se dobiti neželjeni efekti izobličavanja oblika i na taj način izgubiti neki od izrađenih detalja. Može se dogoditi da u udubljenim dijelovima uđe previše gipsa. U tom slučaju treba proslijediti sa odstranjivanjem viška gipsa i ponovno dati originalan oblik predmetu. To se postiže posebnim odgovarajućim spravama: takozvana "željeza za korekciju" (slika 6).

Slika 6. Nakon gipsa moglo bi se dogoditi da je potrebno ponovno modeliranje izrađenih dijelova uz pomoć “željeza za korekciju”.

Postoje razne vrste željeznih sprava ovisno o vrsti radnje: ravnog i okruglog vrha, u obliku mačjeg jezika, itd. (slika 7).

Slia 7. Neki od vrhova željeza za korekciju

Smjesu gipsa i ljepila od zečje kože može se zamijeniti brzim sistemom. U prodaji se nalazi proizvod već spreman za upotrebu: vodeni bijeli Bolus. Radi se o proizvodu koji sadrži iste tradicionalne sastojke (gips bianco di Meudon i ljepilo od zečje kože). Osim toga, sadrži i neke dodatne tvari radi bolje sačuvanosti. Bijeli vodeni bolus (bolo all'acqua bianco na talijanskom, blanc collé na francuskom) pri sobnoj temperaturi je u krutom stanju, a na temperaturi od otprilike 40° postaje tekuće. Prije upotrebe treba ga zagrijati na vodenoj pari. Ukoliko ne posjedujemo poseban lončić za zagrijavanje na vodenoj pari možemo cijelu staklenku sa bolusom uroniti u bilo koji lončić i kistom direktno iz staklenke uzimati bolus. U dodiru sa površinom za pozlatu bolus se progresivno ukrućuje. Nakon 24 sata može se polirati brusnim papirom ili čeličnom vunom.
Postavljanje na okvir vrši se istim pravilima kao za tradicionalni gips.
Bijeli vodeni bolus je veoma praktičan u slučajevima kada se trebaju izvršiti sitni radovi ili kada se trebaju pozlatiti novi i neobrađeni okviri (odnosno radovi pozlate koji ne zahtijevaju upotrebu velikih količina gipsa). Tradicionalna smjesa gipsa i ljepila se isplati ukoliko se priprema u velikim količinama i stoga je preporučljiva kod veoma nepravilnih neobrađenih okvira ili za ponovno modeliranje većih nedostajećih dijelova i općenito za radove restauriranja.

Postavljanje bolusa
Nakon što je gips poliran i izglađen može se proslijediti sa postavljanjem vodenog bolusa. Radi se o jednoj smjesi na bazi glinenih zemalja koja služi za zatvaranje pora i pripremanje površine za postavljanje zlatnih listića (pravog ili imitacije). Njegova glavna osobina sastoji se u privlačenju zlatnih listića nakon ovlaživanja vodom.
Bolus može biti žuti, crveni ili crni ovisno o željama i ukusima pozlatara i ovisno o željenom završnog efektu. Naime, ispod zlatnih listića se naslućuje boja bolusa. Trljanjem zlatnog listića sve dok se djelomično ne vidi bolus koji se nalazi ispod listića mogu se postići posebni efekti postarivanja. Dakle, izbor boje bolusa je veoma važan za postizanje željenih efekata.
Naročito treba imati u vidu slijedeća uputstva:
• Žuti bolus je veoma prikladan za najudubljenije dijelova okvira. Naime, boja bolusa je slična boji listića. Dijelovi okvira koji eventualno ostanu nepokriveni sa listićem su gotovo neprimjetni.
• Crni bolus se preporuča osobito kod listića svijetlih boja (srebro, bijelo zlato, aluminij)
• Crveni bolus daje topli ton listićima i preporuča se za onaj dio okvira koji će se kasnije brusiti sa dragim kamenom ahata.
Bolus je pri sobnoj temperaturi polukruta pasta koja se prije upotrebe zagrijava na vodenoj pari na otpilike 40°. Nanosi se posebnim kistovima veoma duge dlake koje služe za postizanje jednoličnog namaza (slika 8).

Slika 8. Kistovi za postavljanje bolusa

Preporuča se nanošenje bolusa najmanje 3 puta. Prvi namaz je najteži budući da gips upija bolus gotovo istovremeno dok se nanaša (slika 9).

Slika 9. Postavljanje bolusa

Ukoliko je bolus pregusti može se razrijediti sa vodom i ljepilom od zelje koće. Između svakog pojedinog namaza okvir treba polirati brusnim papirom imajući pri tom u vidu da prilikom poliranja bolus mora biti potpuno suh (slika 10).

Slika 10. Poliranje bolusa brusnim papirom

Nakon posljednjeg namaza bolusa površinu polirati posebnim kistom kratke i tvrde dlake (slika 11).

Slika 11. Kist za glancanje bolusa

Kistom okomito i snažno trljati dok se ne dobije skoro zrcalasta površina (slika 12).

Slika 12. Glancanje bolusa sa podesnim kistom

Listić
Listići pravog zlata se dobivaju tradicionalnim procesom istanjivanja zlatnog ingota koji, prolazeći između dva valjka, postaje veoma tanka traka koja se kasnije reže u kvadratiće od 8x8 cm.
Listići pravog zlata nalaze se u prodaji svezani u knjižicama od 25 listića (slika 13).

Slika 13. Knjižica sa listićima pravog zlata

Izmedju svakog pojedinog listića nalazi se tanki list papira. Čistoća zlata je izražena u karatima. Ako je zlato 100% čisto kaže se da ima 24 karata. Zlato se može mješati sa drugim metalima koji mu daju posebne karakteristike boje i tvrdoće. Na primjer, bakar mu daje crvenkastu boju a srebro ga poblijeđuje. Zlato koje se obično upotrebljava kod pozlate je od 22 karata (tj. ima 92% čistoće).
Na isti način se dobivaju i srebrni listići i nalaze se u prodaji u knjižicama od 25 listića. Njihove su dimenzije nešto veće tj. 9,5 x 9,5 cm.
U prodaji se nalaze i listići pravog zlata u pakovanjima tzv. “transfer”. Sprešani su lagano uz jedan tanak list papira. Njihovo preuzimanje iz knjižice je olakšano kao i njihovo postavljanje na okvir.
Srebro nema istu kovnost zlata i stoga kod srebrnih listića nije moguće postići istu tankoću kao i kod zlatnih. Osim toga, srebro je podložno oksidiranju. Stoga srebrne listiće treba čuvati u zatvorenom prostoru. Nakon procesa posrebrivanja srebrni listići se zaštićuju od oksidiranja prozirnim lakom.
Listići imitacije zlata i srebra su ekonomičnija alternativa za listiće pravog zlata i srebra. Dobiveni su valjanjem spoja bakra, cinka i kositra (odnosno aluminija za imitaciju srebra). Mogu biti raznih tonova ovisno o postotku različitih metala koji su sastavni dio spoja (slika 14).

Slika 14. Listići imitacije zlata u raznim tonovima

Poznati su i pod nazivom "Schlag leaf" ili "Schlag Metal" ili "Slagmetall". Listići imitacije se nalaze u prodaji u različitim pakovanjima (100, 500, 5000 listica po kutiji), a njihova dimenzija je od 16x16 cm. Nisu međusobno razdvojeni sa listom papira. Njihova je debljina veća od listića pravog zlata ali unatoč tome rukovanje nije lako. Listići imitacije zlata i imitacije srebra su podložni oksidiranju ukoliko podvrgnuti na otvorenom prostoru duže vremensko razdoblje.
Ovi kolutići su veoma prikladni kod pozlate rubova letvica za okvire. Kolutići zlata imaju umetnuto vrlo tanki papir koji olakšava njihovo odmotavanje i postavljanje (slika 15).

Slika 15. Kolutovi listića imitacije zlata raznih širina

Postavljanje listića
Nakon dovršenja sa pripremanjem bolusa može se proslijediti postavljanjem listića pravog zlata ili imitacije.
Prije svega potrebno je površinu namočiti uz pomoć posebnog kista od dlake smrdljivca. Preporučuje se po mogućnosti upotreba normalne svježe vode. Neki pozlatari rastapaju u vodi mali postotak ribljeg ljepila kako bi površina postala ljepljivija. To se preporučuje pogotovo sa debljim listićima kao što su npr. srebrni listići. Dok neki radije upotrebljavaju smjesu vode, otopine i alkohola (slika 16).

Slika 16. Prije postavljanja listića površinu treba smočiti vodom

Namaz bolusa i gipsa odmah upija vodu. Stoga ga treba staviti u dovoljnoj količini tako da površina postane mokra i sjajna, u protivnom se listići neće zalijepiti. Bilo bi bolje držati okvir malo ukošeno tako da se voda ne prelije na već postavljene listiće.
Sprave za postavljanje listića su: jastučić za pozlatara, nož za pozlatara, plosnati kist od dlake sure vjeverice.

Jastučić za pozlatare

Radi se o jednoj drvenoj daščici od otprilike 15x25 cm koja je ispunjena vatom i prekrivena tankom kožom. Na taj se jastučić stavljaju listići zlata i srebra i režu se posebnim nožem. Jastučić je sa tri strana obavijen jednom pergamenom koja služi kao zaštita od evenutalnih zračnih strujanja usljed koji se mogu podignuti listići. U nedostatku tradicionalne pergamene može poslužiti i teško savitljivi papir kao zaštita. Nakon upotrebe zaštitna pergamena se složi iznad jastučića i na taj ga način zaštićuje od prašine. Ukoliko se jastučić ne upotrebljava duže vremena, zaštitn pergamena će teško ostati u okomitom položaju. U tom slučaju se, u unutarnjim rubovima jastučića, može umetnuti komadić kartona (bilo bi bolje prethodno ga namazati gipsom tako da se izbjegne prihvaćanje listica). Ispod jastučića se nalazi vrsta remena koja pozlataru omogućava da za vrijeme rada drži jastučić u ruci kao da se radi o slikarskoj paleti.

Nož za pozlatare

Ima oblik običnog kuhinjskog noža, a služi za rezanje zlatnih listića na jastučiću u odgovarajućoj mjeri za okvir kojeg treba pozlatit. Može se upotrijebiti i za podizanje listića sa jastučića.
Nož mora biti dovoljno oštar za rezanje listića, ali ne previše kako ne bi prerezao kožu jastučića. Dužina noža mora biti najmanje od 16 cm (odnosno dimenzija listića imitacije zlata). Podrazumijeva se da nož ne smije imati zubce jer u protivnom ne bi prerezao dobro listić. Nož treba periodično brusiti sa kamenom za brušenje.
Treba paziti da se sječivo noža ne dodirne prstima. Masnoća kože koja bi ostala na sječivu privlačila bi listić za vrijeme rezanja (slika 17).

Slika 17. Jastučić i nož za pozlatare

Široki plosnati kist od dlake sure vjeverice ili lopatica je plosnati kist čije su dlake pričvršćene između dva kartončića, a služi za podizanje listića sa jastučića i postavljanje na okvir kojeg se pozlaćuje. Najpogodnija dlaka je od kune, vjeverice ili deve. Jazavčeva dlaka odgovara samo za listiće imitacije. Postoje razne dimenzije kista ovisno o veličini listića kojeg upotrebljavamo. Bilo bi dobro raspolagati sa više kistova raznih dimenzija tako se može izabrati u skladu sa trenutačnim zahtijevima. Lopatica mora biti najmanje 1 cm šira od lističa. Plosnati kist od dlake sure vjeverice nije pogodan za podizanje cijelog listića imitacije zlata zbog njegove dimenzije. Ne postoje lopatice tih dimenzija.
Kad se ne upotrebljavaju lopatice se spremaju između dva kartončića tako da njezine dlake ostanu plosnate i ravne.

Kako rukovati sa listićima
Listić postaviti na jastučić gdje se reže sa nožem u najpogodnijoj mjeri za oblik okvira kojeg treba pozlatiti. Nakon toga postaviti na okvir kojeg pozlaćujemo. Ukoliko se listić postavlja na okvir bez prethodnog rezanja nije ga potrebno prethodno staviti na jastučić. Može se direktno staviti sa knjižice na okvir.
Za podizanje listića sa knjižice postoje razni sistemi. Najjednostavniji sistem za početnika je prevrnuti jastučić iznad knjižice; zatim ponovno prevrnuti jastučić i knjižicu zajedno tako da na kraju, prilikom podizanja knjižice jedan listić ostane na jastučiću. Međutim, taj sistem nije preporučljiv, osim za prve nespretne pokušaje pozlaćivanja.
Drugi sistem: Otvoriti knjižicu na radni stol. Prisloniti sječivo noža na sredini listića i lagano pritisnuti tako da se listić ne pomakne. Lagano puhnuti tako da se slobodni dio listića savije preko noža. Podignuti listić sa nožem i prebaciti ga na jastučiću (slika 18).

Slika 18. Kako podignuti listić sa nožem

Treći sistem: lagano okretati knjižicu i nakon toga ju pustiti. Ponoviti radnju više puta dok listići ne počinju pomalo izlaziti iz knjižice. Sada se mogu podignuti jedan ili više listića sa lopaticom (slika 19).

Slika 19. Podizanje listića sa jastučića upotrebom lopatice

Ukoliko se listići okrenu dok ih stavljamo na jastučiću, treba ih podignuti sa nožem i okrenuti ih s druge strane okretanjem drške noža. Kako bi se odstranili nabori koji su nastali prilikom savijanja treba lagano puhnuti u sredini listića tako da se stvori serija valova koji idu od sredine prema vanjskim dijelovima listića.
U slučaju da listić odleti sa jastučića ne pokušavati ga dohvatiti u letu. Sačekati da legne i zatim ga podignuti uz pomoć noža i polegnuti ga na jastučić.
Za podizanje listića sa jastučića upotrebljava se široki plosnati kist od dlake sure vjeverice kojeg smo prethodno protrljali na lice ili kosu. Masnoća kože je ustvari dovoljna za privlačenje listića čim mu se primakne kist.
Ukoliko imate jako suhu kožu namažite malo vazelina na obraz ali bez pretjerivanja. Ukoliko je lopatica premasna, spuštanje listića na okvir je otežano. Lopaticu primaknuti otprilike 1 cm od listića. Na taj način masnoća dlaka na lopatici privlači listić i prianja uz nju. Listić se veoma lagano polaže na okvir tako da pređe preko prethodnog otprilike 3 mm. To je veoma delikatna radnja koja zahtjeva malo prakse (slika 20).

Slika 20. Kako prisloniti listić na okvir

Nakon polaganja listića na okvir primjetit ćemo mjehuriće koji mogu biti mjehurići zraka ili kapi vode. U posljednjem slučaju bolus će upiti vodu nakon nekoliko minuta i nakon toga listić će sam prionuti uz bolus. Međutim, ako se radi o zračnim mjehurićima, potrebno ih je odstraniti prolazeći iznad posebnim kistom. Radi se o veoma mekanom kistu od dlake smrdljivca rezane u koso, a služi upravo za bolje prianjanje listića i za odstranjivanje eventualnih zračnih mjehurića koji su ostali ispod listića. Međutim, nije lako prepoznati zbog kojeg od dva razloga su nastali mjehurići. Ako mjehurić sadrži vodu, a mi ga pritisnemo kistom, mogao bi se rasprsnuti i voda koja izađe može uništiti listić. Jedino rješenje je sačekati nekoliko minuta i u međuvremenu proslijediti sa postavljanjem slijedećih listića. Ako se radi o vodenim mjehurićima nestati će sami od sebe; ako se međutim radi o zračnim mjehurićima neće nestati stoga treba proslijediti sa njihovim odstranjivanjem uz pomoć gore spomenutog kista.
Treba izbjegavati stvaranje "mostića", tj. treba paziti da listići ne prianjaju samo na izbočenijim djelovima okvira, već i na udubljenim dijelovima. Za početnika bi bilo bolje da podijeli listić u više manjih dijelova tako da ne pokrije preveliki dio okvira samo sa jednim jedinim listićem.
Tek nakon sat vremena od postavljanja listića može se proslijediti sa "četkanjem", odnosno odstranjivanjem svih suvišnih komadića listića koji se nisu zalijepili za okvir. Četkanje se vrši laganim trljanjem okvira sa kistom za odstranjivanje zračnih mjehurića ili sa komadom mekanog pliša ili sa veoma tankom čelicnom vunom (slika 21).

Slika 21. Četkanje sa komadom plišaste tkanine

Nakon ove radnje može se dogoditi da su neki dijelovi okvira ostali nepokriveni stoga je potrebno proslijediti sa "krpanjem". Krpanje se vrši na slijedeći način: ponovno ovlažiti bolus na mjestima gdje nedostaje listić, i zatim na tim dijelovima postaviti malene komadiće listića sa posebnim kistom za krpanje. To je veoma mali kist izrađen od vjeveričje dlake (slika 22).

Slika 22. Kist za “krpanje”

Veoma je važno da, za vrijeme odvijanja cijele radnje postavljanja listića, u prostoriji gdje se radi ne bude prašine jer ovlaženi bolus privlači čestice prašine koje će se naći između listića i površine koja se pozlaćuje. Osim toga, treba izbjegavati propuh i zračna strujanja tako da listići za vrijeme rada ne lete. Temperatura prostorije bi trebala biti konstantno na oko 20 stupnjeva.

Poliranje
Nakon 12 sati od postavljanja listića, ali svakako prije 24, može se proslijediti sa "poliranjem". Ovo vremensko razdoblje je samo indikativno jer može varirati ovisno o vlagi, temperaturi i kvaliteti i količini upotrebljenog bolusa. U žargonu pozlatara poliranje se smatra glancanje listića. Poliranje se vrši posebnim spravama: polirači od dragog kamena ahata. Postoje različitih oblika i veličina ovisno o obliku okvira ili predmeta kojeg treba polirati. Dragi kamen ahat je veoma krhk i u slučaju pada lako se lomi. Dakle, za vrijeme rada treba veoma pažljivo rukovati (slika 23).

Slika 23. Neke vrste polirača

Poliranje, odnosno glancanje površine, se vrši trljanjem dragog kamena ahata na površinu više puta, tj. sve dok se ne postigne željena sjajnost. Preporučljivo je iz početka lagano pritisnuti na površinu, a kasnije postepeno pojačati pritisak. Prije poliranja listići se mogu namazati tankim slojem voska; na taj način se smanjuje trljanje. Nakon poliranja vosak treba odstraniti (slika 24).

Slika 24. Poliranje sa dragim kamenom ahata

Prema ukusu pozlatara mogu se izmjenjivati sjajni sa zagasitijim dijelovima. Naravno, zagasiti dijelovi se ne smiju polirati. Točna skladnost između sjajnih i zagasitih dijelova daje prijatniji krajnji rezultat.

Dovršenje i postarivanje
Sada se pozlaćenoj površini, nakon svih prethodnih radnji, mogu dodati različita dovršenja. Procesi postarivanja ovise često o vlastitom ukusu, o nadahnuću, raspoloženju, domišljatosti pozlatara. Sistem koji se najčešće preporučuje za postarivanje je upotreba Bitumena iz Judeje. Radi se o polutekućem proizvodu, koji se brzo suši, i koji se odmah nakon postavljanjana na okvir skida sa smotuljkom vate tako da veliki dio ostane samo u udubljenijim djelovima okvira. Na taj se način postiže mnogo realniji efekat postarivanja. Za postizanje efekta postarivanja mogu se upotrebiti i drugi proizvodi kao što su zemlja za zasjenjivanje, katramin, nagrizna tekućina i drugi (slike 25 i 26).

Slika 25. Postarivanje sa bitumenom iz Judeje. Prije se postavlja na okvir ....

Slika 26. .... a zatim se skida sa najizbočenijih dijelova

Jedan sistem koji se prilično često upotrebljava sastoji se od pepela koji se mješa sa ljepilom i zatim se tako nastalom mješavinom poprskaju najudubljeniji dijelovi okvira i urezi. Pepeo može biti od drva (bjelkaste boje) ili od metala (tipične crvenkaste boje). Još jedan sistem koji se upotrebljava za postarivanje okvira je odiranje odnosno guljenje. Kod ovog sistema okvir se snažno trlja čeličnom vunom (čija finoća ovisi o vrsti odiranja koje želimo postići). Na taj se način otkrivaju najispupčeniji dijelovi okvira otkrivajući tako boju bolusa koji se nalazi ispod i stvarajući kontrast između boja.

Lakiranje
Ponekad je preporučljivo preći preko pozlaćenog okvira sa tankim slojem prozirnog laka za fiksiranje kako bi se listići zaštitili od sitnih ogrebotina i od oksidiranja.
Ustvari, lističi pravog zlata nemaju potrebe da budu zaštićeni budući da je njihova površina prilično otporna na odbrusivanje i na atmosferske utjecaje. Osim toga, lak smanjuje tipični sjaj zlata.
Međutim, lak je neophodan kad se upotrebljavaju srebrni listići ili listići imitacija budući da u tim slučajevima služi kao zaštita od oksidiranja.
Kod postavljanja laka treba slijediti iste mjere opreznosti kao i kod postavljanja listića. Treba strogo paziti da se zajedno sa lakom ne pokupi i prašina. Kistovi moraju biti potpuno čisti i ne smiju gubiti dlaku. Najpogodniji kistovi za ovu radnju su kistovi od kunske dlake, ali se mogu koristiti i oni od goveđe dlake. Bilo bi dobro držati okvir kojeg lakiramo u okomitom položaju kako da se smanji mogućnost deponiranja prašine. Isto tako je preporučljivo za vrijeme rada nemati na sebi odjevne predmete koji puštaju dlačice.
Vrijeme potrebno za sušenje laka je otprilike od 24 sata (slika 27).

Slika 27. Lakiranje

Pozlata sa uljenim mikstionom

Ovaj je sistem mnogo brži i mnogo jednostavniji od prethodne vodene pozlate, ali su i rezultati manje efektni.
Razlika između vodene pozlate i pozlate sa uljenim mikstionom sastoji se prvenstveno u tome što se vodena pozlata močenjem uništava, dok je pozlata sa uljenim mikstionom otporna na vodu i stoga se može upotrijebiti za vanjske pozlate. Nedostatak pozlate sa uljenom smjesom je u tome što se ne može polirati sa dragim kamenom ahata.
Uljeni mikstion je jedna vrsta ljepljivog laka koji se može nanijeti na bilo koju vrstu materijala uključivši i metal. Pogodan je za listiće pravog zlata kao i za listiće imitacije zlata. Osim toga, veoma je pogodan za pozlatu sa metalnim prašinama.

Priprema
Pripremna faza je veoma jednostavna, a sastoji se od brušenja i čišćenja okvira. Svi nedostaci i nepravilnosti okvira doći će do većeg izražaja nakon pozlaćivanja. Ukoliko se radi o neobrađenom i šupljikavom drvu preporuča se prije svega nanošenje jednog namaza bijelog vodenog bolusa i nakon toga ponovno poliranje površine sa veoma tankim brusnim papirom.

Uljena mikstion
Osnovni sastojci uljenog mikstiona su kuhano laneno ulje sa dodatkom sastojka za sušenje, a to je po tradiciji olovni oksid. Svrha tog sastojka za sušenje je skratiti vrijeme sušenja mikstiona nakon postavljanja. Što je veći postotak tog sastojka unutar spoja, kraće će biti vrijeme sušenja. U stvari, vrste uljenih mikstiona koji se nalaze na tržištu djele se na osnovi vremena potrebnog za sušenje, točnije: 3 sata, 6 sati, 12 sati, 16 sati, 24 sata. Odnosno listići se mogu postaviti nakon 3 sata, 6 sati itd. Najbolji se rezultati postižu sa mikstionima koji zahtjevaju duže vremena za sušenje. Međutim, kod dužeg vremena za sušenje postoji veći rizik da se tretirana površina opraši. Stoga je preporučljivo da radna prostorija bude bez prašine. Osim toga, treba imati na umu da čim je duži period sušenja, duži je i period trajanja idealnih okolnosti mikstiona za postavljanje listića. Mikstioni sa dugim vremenskim periodom sušenja omogućavaju pozlataru da radi neprekidno nekoliko sati jer mikstion u međuvremenu ostaje ljepljiv. Na osnovi ovih saznanja pozlatar mora programirati svoj rad.
Mikstioni sa kraćim vremenskim periodom sušenja (3 ili 6 sati) su pogodniji za pozlate na otvorenom prostoru, dok one sa dugim vremenskim periodom sušenja upotrebljavaju se osobito za pozlate u zatvorenom prostoru. Ustvari, pozlate na otvorenom prostoru moraju se odvijati u kratkom vremenskom razdoblju zbog praktičnih razloga kao i zbog rizika da privuku previše prašine. Za pozlate u zatvorenim prostorima posao se može drugačije programirati. Na primjer, mikstion se moze postaviti kasno poslije podne, a listiće slijedećeg jutra.
Na primjer, mikstion se moze postaviti kasno poslije podne, a listiće slijedećeg jutra.
Atmosfersko vrijeme utječe na vrijeme sušenja. Vlaga i hladnoća produžuju vrijeme sušenja, dok ga toplina skraćuje. Stoga, uputstva koja se nalaze na pakovanjima su samo indikativna.
Moguće je međusobno miješati različite vrste mikstiona sa različitim vremenskim periodom sušenja i tako dobiti mikstion sa novim vremenskim periodom sušenja, tj. prosječno vrijeme između dva mikstiona koje su sastavni dio spoja. Nije preporučljivo miješati mikstione različitih proizvođača. Vremenski period sušenja jednog mikstiona može se produžiti i dodavanjem kuhanog lanenog ulja.

Postavljanje mikstiona
Uljena smjesa se postavlja sa kistom od goveđe ili svinjske dlake. Za glatke i plosnate površine preporuča se upotreba plosnatog kista dok za izrađene površine i manje predmete preporuča se upotreba okruglog kista (slika 28).

Slika 28. Postavljanje uljenog mikstiona

Mikstion treba jednolično namazati. Moraju se prvenstveno izbjegavati različita slojevna nanašanja i stvaranje grudica. U tim slučajevima vremensko razdoblje sušenja bi bilo različito na različitim mjestima okvira. Na kraju jednog namaza bolje je preostali dio smjese na tanjuru baciti jer bi u protivnom privuklo previše prašine. Osim toga, preporučljivo je tretiranu površinu zaštiti od prašine pokrivanjem platnom ili stavljanjem u okomitom položaju.

Početnik često, iz straha da mu prođe pravi trenutak postavljanja listića, počinje stavljati listiće prije vremena i na taj način postiže kao krajnji rezultat listiće bez sjaja. Osim toga, sušenje se još više usporuje zbog nedostatka zraka, a listić će biti još osjetljiviji jer je položen na još vlažnu površinu. Bit će uočljiviji pogotovo otisci prstiju na listićima.
Jedan iskusni pozlatar, taj sistem prijevremenog postavljanja listića i na taj način dobivanje besjajnog rezultata, iskorištava za stvaranje raznih besjajnih i sjajnih zona na pozlaćenom predmetu. Ustvari, dijelove koje želi da ostanu besjajni pokrit će prije sa listićem od ostalih dijelova.
Početnik se mora uzdržati od dodirivanja smjese prstom da bi ustanovio stupanj ljepljivosti. Otisak prsta ostaje uočljiv i nakon postavljanja listića. Ako se umjesto prsta upotrijebi zglob prsta taj se nedostatak poprilično smanjuje iako se ne odstranjuje u potpunosti. Najpreporučljiviji sistem je približiti nadlakticu mikstionu tako da lagano privuče dlačice. Iskusni pozlatar zna procijeniti stupanj ljepljivosti mikstiona i prema stupnju njegovog sjaja. Što se više suši mikstion postepeno postaje sve manje sjajni.

Postavljanje listića
Vidjeli smo da se sa uljenim mikstionom može upotrijebiti listiće pravog zlata kao i listiće imitacije zlata. Listići pravog zlata nisu podložni oksidiranju. Dok su listići imitacije zlata, buduci da su sastavljeni od spoja raznih metala, podložni oksidaciji i zato se moraju zaštiti jednim namazom laka za fiksiranje.
Način postavljanja listića je isti kao i kod vodene pozlate.
Pozlata sa mikstionom se ne može polirati ali se može postariti slijedeći iste postupke kao i kod vodene pozlate.

Pozlata sa vodenim mikstionom

Pozlata sa vodenim mikstionom (nazvana isto tako i Wunda Size odnosno W.S.) može se upotrijebiti samo u zatvorenom prostoru; ovim načinom pozlate ne mogu se pozlatiti metali i ne može se polirati. Jedina prednost ove pozlate naspram pozlate sa uljenim mikstionom je u tome što se listići mogu postaviti nakon samo 15 minuta. Dakle, taj sistem odgovara u slučaju ograničenog vremena. Zbog praktičnosti može se upotrijebiti i za retuširanje pozlata izvršene drugim sistemima.
Vodeni mikstion se može razrijediti vodom i postavlja se posebnim kistom. Listići se postavljaju kad smjesa postane ljepljiva. Sistem rezanja i rukovanja listićima je sličan kao i kod vodene pozlate.

Vidjeli smo da sa postupkom pozlate sa mikstionima (bilo uljenim bilo vodenim) nije moguće polirati listiće. Međutim, moguće je postariti okvir sa istim sistemima koje smo prije vidjeli kod vodene pozlate.
Preporučljivo je na kraju pozlatu zaštiti jednim lakom za fiksiranje.

Pozlata sa kremama

Sastoji se u upotrebi krema umjesto zlatnih listića. Ovaj sistem pozlate u nekim slučajevima može biti veoma prikladan zbog njegove brzine i praktičnosti.
Može se upotrijebiti za pozlatu bilo kojeg materijala (drvo, metal, karton, plastika, keramika, itd.).
Osnovni postupak je sličan kao i kod vodene pozlate, odnosno prije svega postavljanje gipsa i bolusa. Ali u ovom slučaju bolus ne smije biti vodeni već uljeni. Boje uljenog bolusa su iste kao i boje vodenog bolusa, odnosno crvena, žuta i crna. Kist za postavljanje obojenog uljenog bolusa je isti koji se upotrebljava za postavljanje vodenog bolusa. Uljeni bolus ne zahtijeva glancanje. Nakon što se isti osušio postavlja se krema jednim ne pretvrdim kistom ili istim kistom koji se upotrijebio za postavljanje obojenog bolusa.
Krema za pozlatu je jedna vrsta paste na bazi masnih voskova i metalnih prašina. U prodaji se nalazi u raznim tonovima zlata i srebra. Boje se mogu međusobno mješati dok se ne postigne željeni tonalitet (slika 29).

Slika 29. Krema za pozlatu u raznim tonovima

Čim je veći broj postavljenih namaza kreme više će se pokriti boja bola. Vrijeme sušenja kreme je otprilike sat vremena. Nakon toga se može proslijediti sa poliranjem sa istim postupkom kao i kod vodene pozlate. U nedostatku polirača krema se može polirati laganom pamučnom tkaninom koja ne pušta dlačice (slika 30).

Slika 30. Postavljanje kreme za pozlatu

Pozlata sa kremama je korisno pogotovo u slijedećim slučajevima
• Kada treba pozlatiti velike površine na malo uočljivim mjestima (kao na primjer na bočnim stranama okvira)
• Za retuširanja na već pozlaćenim okvirima. Na primjer za retuširanje kuteva jednog pozlaćenog okvira nakon spajanja dijelova. U tom slučaju nije potrebno prethodno pripremanje površine, krema se može postaviti krpom ili čak prstima.
• Za brzo pozlaćivanje okvira slabog interesa.
• Za pozlaćivanje nekih predmeta kao što su svjećnjaci, maske i dr.

Tekuća pozlata

Slično pozlati sa kremama sa razlikom što se umjesto krema upotrebljava tekućina na bazi sintetskih smola i brončanih prašina. Moguće je mješati različite boje za postizanje željenog tonaliteta.
To je najprikladnija vrsta pozlate za glatke materijale kao što su mramor, kamen i metal.
Može se upotrijebiti i za pozlatu hrapavih materijala, međutim u tom slučaju bi bilo bolje prije postaviti bijeli bolus za dobivanje glađeg i sjajnijeg rezultata.
Tekuća pozlata je prikladna za pozlaćivanje onih dijelova izrađenih okvira gdje će lakše prodrijeti tekućina nego pasta. Prikladno je i za pozlaćivanje veoma prostranih i plosnatih površina zbog njegove jednostavnosi, brzine i pristupačne cijene. Osim toga, tekuća pozlata je prikladna kad se na isom okviru žele postići neki dijelovi sjajni, a neki besjajni; u tom slučaju sjajni dijelovi se mogu postići sa zlatnim listićima, a besjajni sa tekućom pozlatom.
Prije upotrebe bočicu dobro promućkati kako bi tekućina postala homogena.

Pozlata Kölner sistemom

Tradicionalni nacin pozlacivanja nije se u mnogome izmijenio u toku 4000 godina. Posljednjih godina su se, medjutim, pojavili na trzistu drugi sistemi kao alternativa tradicionalnom sistemu. Jedan od ovih alternativa je sistem Kölner, izumio ga je Njemac Paula Brauer. Sistemom Kölner postizu se isti rezultati kao i sa tradicionalnim sistemom skracujuci pri tom vrijeme rada.
Proces se sastoji od slijedecih faza:

Pripremanje površine
Kao i kod svih sistema pozlate površina koju treba pozlatiti, bilo da se radi o drvu ili drugim materijalima, prije svega mora biti potpuno glatka. Sve rupice odnosno nepravilnosti moraju se popuniti sa gipsom ili, još bolje, sa specifičnim gipsom Kölner Reliefkit. Površinu nakon toga treba izgladiti brusnim papirom, upotrebljavajući postepeno sve tanji brusni papir dok se ne postigne potpuno glatka površina.
Umjesto gipsa i ljepila zečje kože koji se upotrebljavaju kod tradicionalne pozlate, kod Kölner sistema se upotrebljava posebna smjesa, takozvana "123A" koja se razređuje sa vodom. Postotak vode koji se dodaje može varirati s obzirom na vrstu drva kojeg pozlaćujemo ali u prosjeku je uvijek isti količini 123A. Nakon što se ta smjesa potpuno osušila (otprilike 2 sata) površinu treba izgladiti sa jednim prilično mekim kistom dok se ne postigne satinirana sjajnost.

Postavljanje bolusa
Na raspolaganju je sedam različitih tonova bolusa Kölner koji se mogu međusobno mješati dok se ne postigne željeni tonalitet. Može se uzimati direktno iz posude istog bolusa iako bi bilo bolje da se količina koju mislimo upotrijebiti prelije u drugu posudu. Prije upotrebe bolus treba dobro izmiješati kako bi postao homogen ali pri tom treba paziti da se ne stvara pjena. Ukoliko je pregust može se razrijediti sa vodom. Treba nanijeti 5 do 6 namaza Kölner bolusa.
Može se početi sa postavljanjem 3 namaza bijelog Kölner bola; nakon toga se može postaviti nekoliko namaza žutog bolusa ukoliko nam je namjera pozlaćivati sa zlatom. U tom slučaju neće se primijetiti eventualni mali međuprostori koji ostanu nepokriveni. Na kraju se može postaviti jedan namaz crvenog bolusa. Bolus izgladiti brusnim papirom finoće 400 ili 600 pazeći pri tom da se ne odstranjuje bolus, a zatim upotrijebiti čeličnu vunu 0000.

Postavljanje listića
Postavljanje listića je slično kao i kod tradicionalnog sistema sa jednom jedinom razlikom. Umjesto obične vode, koja se upotrebljava zato da bi površina postala ljepljiva, upotrebljava se posebna tekuća otopina: Colnasol Gel Concentrate razređen u toploj vodi. Otopina se rasprostranjuje na površinu i nakon toga se postavljaju listići kao i kod tradicionalnog sistema.

Poliranje
Poliranje je također slično tradicionalnom poliranju sa poliračima dragog kamena ahata. Prije poliranja treba sačekati najmanje 2 sata nakon postavljanja listića jer bi u protivnom listići bili podložni deranju. Međutim, bilo bi preporučljivo sačekati i duže. Rezutati poliranja se postižu i u razmaku od više mjeseci nakon postavljanja listića. Treba paziti da se ne pritišće previše sa poliračem da se ne bi uništili listići. Kölner sistem zahtijeva laganiji pritisak prilikom poliranja sa poliračima.

Dodatak - Modeliranje sa klišeima

Ponekad je potrebno izraditi dijelove okvira koji su se razbili ili umetnuti ukrasne dijelove koji su se odlijepili. Ako je nedostajeći dio mali može se popuniti gipsom i nakon toga modelirati sa odgovarajućim spravama. Međutim, ako je nedostajeći dio prilično velik i složen za modeliranje je potrebno je napraviti kliše koji služi za dobivanje nedostajećeg dijela.
Za pravljenje klišea upotrebljava se smola za modeliranje. Smola za modeliranje je gnjecav, ljepljiv i rastezljiv materijal crne boje i tipičnog mirisa polisulfida. Prije upotrebe miješa se sa jednim katalizatorom u omjeru od 1/4.
Postupak je slijedeći:
Treba izabrati dio okvira koji sadrži iste motive nedostajećeg dijela. Oko tog dijela treba izgraditi "zid" od plastelina koji će poslužiti za ograničenje zone i ujedno će se izbjeći rasprostranjivanje smole koja će se upotrijebiti za kliše. Unutar "zida" se ulijeva tekuća smola prethodno pomiješana sa katalizatorom. Smola će se potpuno ukrutiti nakon 48 sati. Nakon toga se može odvojiti od okvira i na taj način imamo negativ kopirane zone. Odvajanje od okvira je olakšano ukoliko se prethodno premaže vazelinom ili lanenim uljem. Ovako dobiveni smolasti kliše je elastičan i ima neograničenu trajnost ako se pažljivo rukuje.
Sada se unutar klišea moze uliti tekući gips i nakon toga sačekati da se isti osuši. Nakon što se osušio odvaja se od smolastog klišea i može se postaviti na okvir.
Sistem reprodukcije uz pomoć klišea može se upotrijebiti ne samo za popravljanje razbijenih dijelova okvira, nego i za kopiranje dekoracija sa jednog okvira i reproduciranje na drugi (pogotovo kod kutnih dekoracija), ili za reproduciranje malih kipova i skulptura općenito, svijećnjaka, ukrasnih predmeta itd.

Rječnik stručne terminologije kod pozlate

U ovom djelu su izneseni upotrebljeni nazivi sa kratkim objašnjenjem.

123A Sealer. Smjesa upotrebljena kod Kölner sistema za pozlatu. Može se razrijediti sa vodom

Apretura. Vidi: Bijeli vodeni bolus. Radi se o istom proizvodu samo pod drugim nazivom.

Assiette à l'ancienne. Francuski naziv za vodeni bolus. Vidi vodeni bolus.

Bianco di Meudon. Vrsta gipsa za pozlatare. Mješa se sa ljepilom zečje kože i zagrijava na vodenoj pari da bi se postigla smjesa koja služi za pripremanje površine za pozlatu.

Bianco di Spagna. Vrsta gipsa za pozlatare. Mješa se sa ljepilom zečje kože i zagrijava na vodenoj pari da bi se postigla smjesa koja služi za pripremanje površine za pozlatu.

Bitumen iz Judeje. Tekući proizvod koji služi za postarivanje pozlaćenih odnosno posrebrenih okvira. Brzo se suši. Odmah nakon njegovog postavljanja otklanja se sa najizbočenijih dijelova okvira tako da ostane samo na manje uočljivim dijelovima.

Blanc collé. Francuski naziv za bijeli vodeni bolus.

Bolus. Materijal na bazi glinastih zemalja koji se postavlja nakon gipsa, a služi za pripremanje površine za postavljanje zlatnih listića. Može biti različitih boja: crveni, crni, žuti. Može biti vodeni (u tom slučaju naziva se i assiette à l'ancienne) ili uljeni. Vodeni bolus služi za postavljanje zlatnih listića; uljeni bolus služi kod pozlate sa kremom ili kod tekuće pozlate.

Uljeni bolus. Vrsta bolusa koji se upotrebljava za pripremanje površine prije nanošenja kreme za pozlatu ili prije tekućeg pozlate. Nije potrebno poliranje.

Uljeni bolus. To je smjesa na bazi glinastih zemalja. Može biti crni, crveni ili žuti zavisno o nijansama koje želimo postići kod pozlate. Postavlja se nakon što se gips osušio. Za razliku od vodenog bolusa, uljeni bolus služi za pozlatu sa kremom ili za tekuću pozlatu ali ne i za pozlatu sa listićima.

Bijeli vodeni bolus. Naziva se i "Apretura" ili "Blanc collé". To je već gotovi proizvod koji zamjenjuje smjesu gipsa i zečjeg ljepila. Veoma je praktičan za sitne radove i za rekonstrukciju oštećenih ili nedostajećih dijelova okvira. Da bi se mogao upotrijebiti zagrijava se na vodenoj pari.

Obojeni vodeni bolus. Smjesa na bazi glinastih zemalja. Može biti crni, crveni ili žuti ovisno o nijansama koje želimo postići kod pozlate. Postavlja se nakon što se gips osušio, a služi za pripremanje površine prije postavljanja zlatnih listića. Postavlja se u 2 do 3 namaza i nakon svakog namaza pažljivo se polira. Prije postavljanja listića treba ga ovlažiti kako bi postao ljepljiv.

Vodeni bolus. Gnjecav materijal koji se postavlja iznad gipsa iz Bologne, a služi za pripremanje površine prije postavljanja zlatnih listića (pravog zlata ili imitacija zlata).

Bolus Kölner. Specifičan bolus koji se upotrebljava kod Kölner sistema za pozlaćivanje. Na raspolaganju je 7 različitih tonova. Može se razrijediti sa vodom. Postavlja se 5 do 6 namaza.

Brauer Paul. Izumitelj sistema za pozlatu poznatom pod nazivom Kölner sistem.

Polirači od dragog kamena ahata. Sprave koje su sastavljene od drške na čijem je kraju pričvršćen dragi kamen ahat koji može biti različitih oblika ovisno o obliku okvira. Polirači služe za "poliranje" odnosno glancanje zlatnih listića trljajući ih poliračem.

Poliranje. Radnja koja se sastoji u glancanju listića nakon njihovog postavljanja. Vrši se trljajući površinu poliračima od dragog kamena ahata. Mogu se polirati listići pravog zlata kao i imitacija zlata, međutim, ne mogu se polirati pozlate izvršene sa smjesama. Poliranje se vrši između 12 i 24 sata od postavljanja listića.

Katalizator. U okviru pozlate smatra se ona tekućina koja, pomiješana sa smolom za modeliranje u omjeru od 1 dijela katalizatora i 2 dijela smole, daje joj mogućnost da se osuši u roku od 48 sati. Vidi "Smola za modeliranje".

Katramin. roizvod koji služi za postarivanje.

Ljepilo od zečje kože. Vrsta ljepila koje, pomiješano sa gipsom formira smjesu koja se postavlja na neobrađeno drvo. Ljepilo od zečje kože se uglavnom nalazi u prodaji već zdrobljeno. Prije nego se pomiješa sa gipsom treba ga pustiti da se rastapa u vodi nekoliko sati.

Colnasol Gel Concentrate. Vodena otopina koja se upotrebljava u procesu pozlate Kölner zato da bi površina za pozlatu postala ljepljiva. Može se razrijediti sa vodom.

Nož za pozlatare. Nož sa dugim sječivom zaobljenog vrha, a služi za precizno rezanje zlatnih listića (pravog ili imitacija) na jastučiću za pozlatare bez da se isti prereže.

Krema za pozlatu. Smjesa voskova i metalnih prašina. U prodaji se nalazi u raznim tonovima zlata i srebra. Postavlja se iznad uljenog bolusa. Ukoliko se upotrebljava za sitna retuširanja može se postaviti direktno bez prethodnih priprema.

Jastučić za pozlatare. Služi za polegnuti zlatne listiće za vrijeme procesa njihovog postavljanja. Zaštićen na tri strane sa pergamentnim papirom koji sprečava letenje listića. Na jastučiću se mogu i rezati listići.

Vodena pozlata. To je tradicionalni sistem pozlate. Sastoji se od slijedećih faza: postavljanje gipsa pomiješanog sa ljepilom od zečje kože; postavljanje vodenog bolusa; postavljanje listića (pravog zlata ili imitacije zlata); poliranje.

Uljena pozlata. Sistem pozlate brži od vodene pozlate, a razlikuje se u upotrebi smjesa za pozlatu umjesto bolusa. Ne dozvoljava poliranje.

Pozlata sa kremama. To je brži sistem pozlate koji se može koristiti za pozlatu neprimjetnih dijelova okvira; može se upotrijebiti i za sitna retuširanja. Sastoji se od postavljanja gipsa, postavljanja uljenog bolusa, postavljanja kreme za pozlatu. Nakon što se krema osušila može se proslijediti poliranjem.

Tekuća pozlata. To je veoma brzi sistem pozlate koji je prikladan za glatke materijale kao što su mramor, kamen i metali; može se upotrijebiti i za neprimjetne dijelove velikih okvira. Sastoji se od postavljanja tekućine na bazi sintetskih smola i brončanih prašina. Nije potrebno nikakvo prethodno pripremanje površine osim u slučaju kad je površina šupljikava preporuča se prethodno nanošenje jednog namaza bijelog bolusa.

Željezne sprave za korekciju. Posebne željezne sprave različitih oblika koje služe za modeliranje (oblikovanje) gipsa nakon što se osušio.

Fiksativ. Tekućina koja služi kao zaštita od ogrebotina na pozlati. Isto tako sprečava da listići imitacije zlata oksidiraju.

Listić imitacije zlata. Veoma tanki listić dobiven valjanjem spoja bakra, cinka i kositra, a služi u zamjenu za pravo zlato. Može biti različitih tonova ovisno o postotku pojedinih metala koji su sastavni dio spoja. U prodaji se uglavnom nalaze listići 16x16 cm. Međutim, može se naći i u kolutićima raznih visina (za pozlaćivanje letvice, a ne gotovog okvira).

Listić pravog zlata. To su listići koji se nalaze u prodaji uglavnom u mjeri od 8x8 cm. Pravo zlato je od 22 karata. Obično se nalazi u knjižicama od 25 listića. Režu se sa "nožem za pozlatare", a podižu sa plosnatim kistom od dlake sure vjeverice.

Gips iz Bologne. Vrsta gipsa za pozlatare. Mješa se sa ljepilom od zečje kože i zagrijava na vodenoj pari kako bi se dobila smjesa koja služi kao priprema površine za pozlatu.

Gips za pozlatare. Vrsta gipsa koji predstavlja posebne karakteristike nepropustljivosti, a sluči za zatvaranje šupljina u drvu prije postavljanja bolusa. Vrste gipsa za pozlatare koji se najviše upotrebljavaju su Bianco di Meudon, Bianco di Spagna, gips iz Bologne. Gips se miješa sa ljepilom zečje kože u omjeru od 2 dijela gipsa i 1 dijela ljepila. Prilikom upotrebe drži se na vodenoj pari.

Kölner Reliefkit. Vrsta gipsa za zatvaranje šupljina u drvu kod pozlate Kölner sistemom.

Kölner. Sistem pozlate kojeg je izumio njemački izumitelj Paul Brauer. Proces je kraći od tradicionalnog sistema, a dobiveni rezultat, prema namjeri izumitelja, iste kvalite.

Čelična vuna. Kod pozlate najvise se upotrebljava čelična vuna finoče 0000. Služi sa poliranje površine nakon što se bijeli bolus osušio i za postizanje posebnih dovršenja.

Mikstion za pozlatu. Tekućina koja priprema površinu za postavljanje zlatnih listića ili metalnih prašina. Sistem mikstiona je brži od tradicionalnog sistema bolusa ali ne daje iste kvalitativne rezultate. Mikstion može biti uljeni ili vodeni.

Uljeni mikstion. Vrsta ljepljivog laka koji se postavlja sa kistom na sve vrste površina, uključivši i metale, a služi za pripremanje površine prije postavljanja zlatnih listića (bilo pravog ili imitacija) ili metalnih prašina. Nije potrebno nikakvo prethodno pripremanje površine. Uljeni mikstion se klasificira s obzirom na vrijeme potrebno za sušenja odnosno 3 sata, 6 sati, 12 sati, 24 sata. Listići postavljeni na mikstion ne mogu se polirati.

Vodeni mikstion. Nazvan također trenutna vodena smjesa W.S. Tekućina koja služi za pripremanje površine prije postavljanja zlatnih listića (pravo zlato ili imitacija). Vodeni mikstion je mnogo brži od uljenog. Listići se mogu postavljati nakon 15 minuta. Nije potrebno nikakvo prethodno pripremanje podloge. Listići postavljeni na smjesu ne mogu se polirati.

Nagrizna tekućina. Boja koja može poslužiti za modificiranje tonaliteta pozlate ili za postarivanje.

Lopatica za pozlatare. Vidi široki plosnati kist od dlake sure vjeverice.

Široki plosnati kist od dlake sure vjeverice.. Nazvan također lopatica za pozlatare. Radi se o širokom plosnatom kistu veoma mekane dlake sure vjeverice ili vjeverice, a služi za podizanje listića sa jastučića i postavljanje na okvir kojeg treba pozlatiti. Prije nego ga približimo listiću trebalo bi njime proći po licu (ili po kosi) kako bi poprimio masnoću koja služi kao magnet za podizanje listića.

Kist za zračne mjehuriće. Kist sa dlakom smrdljivca, a služi za odstranjivanje zračnih mjehurića koji su ostali ispod listića.

Kist za bijeli bolus. Kist od svinjske dlake izbjeljene i svezane sa konopom umjesto metalnim okovom (metalni okov bi u dodiru sa vodom oksidirao). Služi za postavljanje bijelog bolusa (odnosno apreture ili blanc collé).

Kist za obojeni bolus. Kist od veoma duge i mekane svinjske dlake, prikladan za jednolično nanošenje obojenog bolusa.

Kist za gips. Kist koji služi za postavljanje smjese gipsa i ljepila zečje kože.

Kist za ovlaživanje bolusa. Kist od mekane dlake smrdljivca pričvršćene za gušće pero, a služi za ovlaživanje bolusa tako da postane ljepljiv prije samog postavljanja listića. Upotrebljava se i nakon postavljenja listića za skidanje eventualnog viška vode koja bi mogla izlaziti na spoju listića.

Kist za glancanje bolusa. Kist od kratke i čvrste veprove dlake. Služi za poliranje vodenog bolusa. Njime se trlja držeći ga okomito nad površinom.

Kist za krpanje. Veoma mali kist proizveden od vjeveričje dlake pričvršćene za pero, a služi za podizanje i postavljanje sitnih komadića listića.

Plastelin. Materijal na bazi glina. Obično se upotrebljava kod skulptura za modeliranje. U okviru pozlate upotrebljava se za podizanje zaštitnog "zida" i ograničenje zone gdje se ulijeva smola za modeliranje klišea za reproduciranje.

Metalni prah. Radi se o raznim vrstama metala (zlato, srebro, bronca, bakar itd.) ponekad međusobno izmiješanim za postizanje posebnih tonaliteta. U nekim slučajevima mogu poslužiti za retuširanje nekih dijelova koji su ostali nepokriveni nakon postavljanja listića ili za retuširanje kuteva okvira.

Smola za modeliranje. Gnjecav i rastezljiv materijal crne boje. Pomiješana sa katalizatorom postaje potpuno tvrda za 48 sati. Služi za formiranje klišea za reproduciranje raznih oblika sa drugih predmeta. Veoma korisna kod restauracija.

Schlag metal. Drugi naziv kojim se ponekad nazivaju listići imitacije zlata ili srebra. Vidi "Listići imitacije zlata".

Zemlja za zasjenjivanje. Proizvod koji služi za postarivanje.

Lak za fiksiranje. Vidi: fiksativ.