Natrag

Staklo

Staklo se sastoji od tri osnovna elementa ili bolje rečeno od tri oksida (kemijski elementi koji sadrže kisik):

Drugi dodatni materijali mogu izmijeniti osnovne karakteristike dodajući mu tvrdoću, otpornost na toplinu, obojenost itd.

 

Postoje razne vrste stakla. Pogledajmo one koji se najčešće upotrebljavaju u sektoru okvira.

 

Obično staklo

Najčešćca debljina koja se koristi za uokvirivanje je 1,6/1,8 milimetara. Za okvire čije su dimenzije veće od kvadratnog metra preporučuje se upotreba stakla debljine 3 mm (takozvano poluduplo staklo). Treba imati na umu da su deblja stakla i teža. Čvrstoća okvira mora, dakle, biti proporcionalna težini. Za okvire pod staklom obično se koristi staklo 2 mm debljine jer se teže razbija.

Staklo debljine 1,6/1,8 mm prodaje se u drvenim sanducima od otprilike 500/600 kg težine. U svakom se sanduku prosječno nalazi 100/150 kvadratnih metara stakla. Prevozi se posebnim prevoznim sredstvima koji imaju ugrađenu dizalicu za ukrcaj i iskrcaj. Mali uokvirivači ili početnici koji još nisu u stanju kupiti čitav sanduk, mogu se obratiti staklarima koji vrše prodaju i pojedinačnih staklenih ploča. Naravno, po većoj cijeni.

Upotreba debljeg stakla (3 mm) je veoma ograničena za uokvirivače i ne pravda kupovinu čitavog sanduka. Stoga ga je poželjnije naručiti kod staklara već odrezanog prema dimenziji okvira. Da bi se izbjegle greške bolje je ponijeti i okvir kod staklara tako da ga isti staklar izmjeri.

Poneki proizvođači između pojedinih staklenih ploča umećuju list papira; neki ih pak odvajaju uz pomoć posebnog praška; dok neki pružaju mogućnost izbora između dva rješenja. Prvi je sistem nešto skuplji ali je preporučljiviji za uokvirivače. Ustvari prah predstavlja poneki problem bilo u pogledu čiščenja kao i rezanja.

U Evropi standardna dužina staklenih ploča debljine 1,6/1,8 mm je 184 cm. Širina može varirati od 40 cm do 120/130 cm. Deblje staklene ploče su većih dimenzija.

Kod ponekih velikih staklarni ili u veletrgovinama staklom mogu se nabaviti i stakla već odrezana u standardnim mjerama (na primjer 50x70 ili 40x50). Ako uokvirivač koristi puno standardnih mjera može biti korisna nabava već odrezanih stakala.

Staklo se može klasificirati, prema proizvodnom postupku, u lim staklo i float staklo. Lim staklo, postignuto tradicionalnim postupkom, postepeno nestaje. Float staklo se postiže novim postupkom. Kod float stakla su ustvari odsutne sve mane na koje se nailazi kod proizvodnje lim stakla.

 

Antirefleksno staklo

Radi se o staklu obrađenom kiselom otopinom s jedne ili s obje strane, jedna vrsta brušenja čiji je efekat spriječiti refleksiju svijetlosti. Refleks može smetati pogotovo ako se izvor svjetlosti (prozori ili svjetiljke) nalazi iza osobe koja promatra sliku.

Osobina antirefleksnog stakla je smanjiti prozirnost što se predmet koji stoji iza stakla više udaljuje od istoga. Stoga je prikladno za slike koje prianjaju na staklu ali ne i za slike koje su udaljene od stakla. Posebno je prikladno za fotografije ili štampe uokvirene bez passepartouta. Ako se međutim stavi i passepartout (debljine otprilike 1,5 mm) ili bilo koji razdvajač, prozirnost se smanjuje.

Postoje razne vrste antirefleksnog stakla sa raznim osobinama. U Americi su također rasprostranjena antirefleksna stakla sa osobinom odbijanja ultraviolentnih zraka zbog veće zaštite uokvirenih djela.

Antirefleksno staklo u prosjeku stoji duplo više od običnog stakla i obično ga staklari ne drže u skladištu. Stoga uokvirivač nailazi na poteškoce prilikom nabavljanja, pogotovo u malim središtima.

 

Obično i antirefleksno staklo

 

Staklo protiv UV zraka

Služi da se izbjegne prodiranje UV zraka koje ostećuju boje umjetnićkog djela na papiru. U inozemstvu se poprilićno koristi ali u Italiji je među uokvirivačima gotovo nepoznat. Još jedan sistem za zaštitu slika od UV zraka sastoji se u upotrebi posebnog plastičnog stakla.

 

Plastično staklo

Radi se o polistirenu ili drugim sličnim akrilnim materijalima i može u raznim slučajevima efikasno koristiti u zamjenu za staklo.

 

Prednosti su:

 

Nedostaci su:

 

Nedostaci stakla

 

Oksidacija

Kemijski proces koji može nastati kad se staklo duže vremena ostavi na vlagi ili izloženo na suncu. Oksidacija se manifestira mrljama. Ne postoji sistem kojime se te mrlje mogu odstraniti.

Naravno, da bi se ova nezgoda izbjegla, staklo treba čuvati na suhom mjestu. Ako se za vrijeme prijevoza smoči, može se odbiti prihvat. Ako se ipak prihvati potrebno ga je odmah upotrijebiti ili barem otvoriti sanduk i osušiti ga.

 

Lomljivost

Može se dogoditi da se staklo prilikom rezanja vrlo lako lomi. I u ovom slučaju možete prigovoriti dobavljaču.

 

Pretvrdo staklo

Ovo je suprotni nedostatak. Stakla s ovim nedostatkom su također problematična za rezanje.

 

Valovitost

Staklo bi moglo predstaviti i neke valovitosti pogotovo ako se osvijetli iz kosine. U ovom se slučaju ne može govoriti o nedostatku već o lošoj kvaliteti. To je osobina nekih lim stakla uvezenih iz nerazvijenih zemalja po veoma niskim cijenama. Bez obzira na nisku cijenu ovo staklo nije preporučljivo da se koristi za okvire jer pruža veoma neugodan efekt prilikom gledanja slike. Stoga u trenutku kupovine treba obratiti mnogo pažnje i utvrditi vrstu stakla i pogotovo porijeklo stakla.

 

Nesavršena kvadratura

Staklene ploče koje nisu savršeno kvadrirane zahtijevaju više vremena za rezanje i imaju veći škart materijala. Ako uokvirivač ne primijeti ovaj nedostatak prije rezanja, prilikom umećivanja stakla u okvir naići će na neugodno iznenađenje.

 

Neujednačenost mjera

Standardna dužina staklenih ploča je od 184 cm. Međutim, može se ispostaviti da je dužina nekih staklenih ploča različita. Bilo bi korisno prekontrolirati pogotovo prije serijskog rezanja. Isto vrijedi i za širinu staklenih ploča. Međusobno bi se mogle neznatno razlikovati u širini. Pomanjkanje jednoličnosti u mjerama može predstaviti popriličnu štetu pogotovo za onoga tko reže u seriji.

 

Staklene "oči"

Nalaze se gotovo isključivo na "lim" staklu. Radi se o sitnim komadićima materijala ili prljavštine koji su se uvukli u staklu prilikom proizvodnog procesa. Toga gotovo nema na float staklu.

 

Ogrebotine na staklu

Obično ovaj nedostatak nije prouzrokovan prilikom proizvodnje već u jednoj od slijedećih faza. Može se pripisati na primjer veletrgovcu ili staklaru koji je prodao pojedinačne staklene ploče. Ovaj se nedostatak može djelomično sakriti stavljajući ga s unutarnje strane okvira. Bit će manje primijetljivo ako se nalazi u dodiru sa slikom u položaju gdje se može pobrkati sa predmetom slike. Ova smicalica može biti veoma korisna pogotovo kad kupac zahtjeva da se iskoristi staklo sa okvira kojeg želi zamijeniti.

 

Staklo ili bez stakla?

 

Staklo se obično koristi za uokvirenje gotovo svih slika: štampe, uljne slike, akvareli itd. Međutim, nisu svi složni ovim mišljenjem. Dok za slike na papiru ne postoje sumnje, što se tiče uljnih slika mišljenja su različita. Pogotovo u inozemstvu smatra se da se uljne slike ne uokviruju sa staklom.

Treba ipak spoznati koje su kontroindikacije za upotrebu stakla i koje su nezgode na koje se može naići kod okvira sa staklom.

Kondenzacija. Nastaje u uvjetima vlage ili pomanjkanja ventilacije. Trebalo bi, dakle, izbjegavati direktno prianjanje na staklo važnih umjetničkih djela na papiru ili platnu.

Odsjaj. Glatka površina stakla reflektira svjetlost i stvara neugodni odsjaj u onoga tko gleda sliku. Osim toga, kod tamnih slika staklo poprima funkciju ogledala.

Opasnost. Opasnost se sastoji od rizika razbijanja. U nekim slučajevima i u nekim prostorima staklo nije preporučljivo. Može se, međutim, zamijeniti sa plastičnim staklom.

 

Uskladištenje stakla

Kamioni koji prevoze staklo imaju dizalicu za istovar drvenih sanduka. Kad se jednom sanduk iskrca uokvirivač ga više ne može pomaknuti zbog ogromne težine. Mogao bi se podignuti samo uz pomoć viljuškara, sprave koje uokvirivači rijetko posjeduju. Stoga je neophodno da se sanduk stavi na definitivno mjesto ili da se otvori i da se staklene ploče izvade i stave na mjesto. Ako se primjenjuje ovo rješenje ispod sanduka treba postaviti drvene klinove koji će ga lagano ukositi tako da se olakša preuzimanje staklenih ploča. Također treba pripaziti da sanduk bude zaštićen od vlage, a pogotovo od kiše za vrijeme iskrcaja pa do slijedećeg preuzimanja staklenih ploča jer bi u protivnom moglo oksidirati..

Ako uokvirivač posjeduje kolica za staklo, može direktno iskrcati sanduk na kolica izbjegavajćci premještanje staklenih ploča. Sanduk može ostati na kolicima sve dok se staklene ploče ne iskoriste.

 

Sanduk staklenih ploča na kolicima

 

Često usluga isporuke stakla obuhvaća i premještanje sanduka unutar radnje uz pomoć manjih viljuškara. Međutim, ako postoje stepenice viljuškar se ne može koristiti.

Većina uokvirivača sanduke sa staklom prislanjaju vodoravno uza zid. Staklene se ploče direktno preuzimaju iz sanduka. Mnogo uokvirivača staklenu ploču režu u samom sanduku prislanjanjem trokuta. Samo drugi dio ploče se reže na stolu ili čak u samom okviru.

 

Rezanje stakla direktno u sanduku

 

Ako uokvirivač ima na raspolaganju dovoljno prostora može uzeti u obzir i nabavu stakla u sanducima raznih širina za optimizaranje reza i manje otpada. Bilo bi poželjno također staklenu ploču odrezati longitudinalno u standardnim širinama tako da se raspolaže sa najčešćim širinama. U tom slučaju staklene ploče se mogu spremiti okomito u čvrstim drvenim ili metalnim pretincima.
Uokvirivač može također pripremiti i konstantno imati na raspolaganju standardne dimenzije. Na primjer 30x40 - 35x50 - 40x50 - 50x60 - 50x70 itd. Bilo bi poželjno ustvari da uokvirivač svede većinu slika za uokvirenje na standardne formate. Često uz pomoć passepartouta mogu se svesti na standardne formate i slike koje nemaju standardne mjere. Uokvirivač na taj način može već spremiti stakla i kartone za poleđine. Rad bi se na taj način mogao izvesti serijski otklanjajući gotovo sasvim škart. Ako uokvirivač drži već odrezane standardne formate, morat će ih spremiti tako da zauzmu malo mjesta i da budu uredno složeni. Slika pored je primjer kako bi mogle izgledati stalaže.

 

Uskladištenje stakla na policama

 

Strogo je zabranjeno staklo nasloniti na cementni pod, na keramičke pločice ili bilo koji drugi pod od tvrdog materijala jer se može razbiti. Staklo treba nasloniti na drvenu površinu, na površini od šperploče ili kartona itd., odnosno na nešto mekše površine. Važno je da se mjesto gdje se odlažu staklene ploče periodično čisti od staklenih čestica koje se neminovno formiraju. Te čestice su ustvari česti uzrok razbijanju staklenih ploča.

 

 

Alat i pribor za staklo

 

Rezač stakla

Nekad se upotrebljavao dijamant. Bio je jako skup, a osim toga i veoma krhk. Kad bi nehotimice pao, bio bi neupotrebljiv. Do prije otprilike 30-tak godina poneki stari staklar ga je još uvijek koristio. Danas ga je nemoguće naći.

Zamijenio ga je rezač stakla s kotačićem. Jedan čelični kotačić klizući po staklu ostavlja veoma malu brazdu.

 

Usavršenje rezača stakla sa kotačićem sastoji se od rezača stakla sa uljem i widia kotačicem koji je u posljednjih 30 godina uzeo sve više maha. Njegova osobina je konstantno podmazivanje preko jedne cijevčice koja odlijeva ulje iz rezervoara koji se nalazi u dršci rezača. Američka firma Fletcher se hvali da je izumila rezač stakla na ulje. Međutim, trenutno najpoznatiji rezač stakla je japanski Toyo sa prozirnom plastičnom ili metalnom drškom (oznaka 202 i 203 u kat. Rinaldin). U prvom slučaju prednost je da se vidi nivo ulja, a kod drugog slučaja pridaje se veća važnost čvrstoći sprave. Kad se kotačić istroši potrebno je promijeniti rezački blok. Međutim, njegova cijena nije mnogo manja od cijelog rezača (oznaka 204 u kat. Rinaldin).

Rok trajanja jednog rezača stakla na ulje ovisi naravno o obimu posla. Za jednog osrednjeg uokvirivača može se procijeniti otprilike na 6 mjeseci.

Sve vrste rezača stakla zahtijevaju malo pažnje priliko rukovanja, odnosno treba izbjegavati da padne na pod jer bi se oštetio rezački kotačić. Rezački kotačić se može oštetiti i slučajnim padom rezača na stol.

 

Rezač stakla Toyo

 

Rezač stakla ne smije imati nedostatke. Osnovni nedostaci mogu biti:

• Previše istrošeni kotačić. Primjećuje se kad zahtjeva veći pritisak

• Na pojedinim dijelovima urezivanje je isprekidano sa prazninama

• Urez je predubok

• Urezivanje ostavlja previše staklene prašine

• Rezač stakla klizi po staklu bez urezivanja

U svim gore opisanim slučajevima poželjnije je promijeniti kotačić.

 

Trokut

Za postizanje ravnog reza, rezač stakla se mora povlačiti duž ravnala ili trokuta. Trenutno se koriste trokuti koji su proizvedeni samo iz jednog komada da bi se izbjegle nepravilnosti mjerenja pravog kuta. Uokvirivač bi morao imati barem dvije dimenzije trokuta. Jedan veliki i jedan manji. Ustvari, ne bi bilo jako praktično rezati stakla malih dimenzija sa prevelikim trokutom.

 

Kako koristiti trokut sa metrom na stolu

 

ostoji također i trokut za longitudinalno rezanje staklenih ploča. Ovaj se trokut može koristiti i za serijsko rezanje više komada iste dimenzije.

 

Trokuti za rezanje stakla

 

Radni stol

Stol mora biti najmanje 190 cm dug ( standardna dimenzija staklenih ploča je 184 cm). Mora biti barem metar širine, a po mogucnosti 120 cm. Visina stola mora biti proporcionalna visini radnika. Treba voditi računa da radnik koji radi na rezanju mora biti u stanju podignuti i staviti na stol staklene ploče od 120 cm širine. U nekim slučajevima može biti od koristi uzvišenje za postavljanje ispod noga radnika.

Radni stol za staklo mora biti prekriven pustom ili drugim ne previše mekim materijalom. Mogao bi odgovarati i jedan stari pokrivač. Na tržištu postoje i profesionalni stolovi za staklare sa profinjenim osobinama. Međutim, za uokvirivača bi bio pregolem i preskup.

Stol treba često čistiti od ostataka staklenih čestica. Za čišćenje stola može se koristiti četka koja se okreće kao što su četke kojima se podižu mrvice kruha u restaurantima.

Pored stola za rezanje mora se nalaziti sanduk ili kutija za odreske. Dobro bi bilo svako toliko usitniti odreske čekićem tako da zauzmu manje mjesta u sanduku. Dugi i uski odresci koji ne stanu u sanduk, prije se moraju usitniti (klještima ili rezačem stakla).


Klješta

Na tržištu postoje specifična klješta za staklare. Međutim, posebno su proučena za deblja stakla. Za potrebe uokvirivača dovoljna su obična klješta koja se mogu kupiti u bilo kojoj željezariji. Klješta služe otkidanje tankih staklenih traka. Služe i za otkidanje ventualnih komadića stakla koji su nehotimično ostali na staklenoj ploči. I na kraju služe za odstraniti onih sitnih dijelova stakla strugajući po rubu s izrađenim dijelom na klještima. (oznaka 217 u katalogu Rinaldin).

Jedna posebna klješta su Fletcherova. Od plastičnog su materijala, a prednost im je što su veoma lagana i dakle ne umaraju ruku. Osim toga, zahvaljujući laganoj težini smanjuje se rizik razbijanja u slučaju da padnu na staklo. Posebna osobina ovih klješta je u tome što posjeduju dvije izmjenjive hvataljke sa dve izbočine na gornjem dijelu i jednom izbočinom u sredini na donjem dijelu. Pritisak hvataljki na staklo, do samog ureza, razdvaja staklenu ploču.

 

 

Klješta Fletcher koja isporučuje Rinaldin (oznaka 217)

Metar

Praktičniji je metar u kolutu (fleksibilni metar) budući da se kraj može zakačiti za rub staklene ploče. Bilo bi još praktičnije metar fiksirati za sami stol sa graničnikom na rubu stola.

 

Brus

Na trzištu postoje mašine za brušenje stakla više ili manje automatizirane. Međutim, za uokvirivačke potrebe su pretjerane. Dovoljno je upotrijebiti ručni brus iz carborunduma (oznaka 219 u katalogu Rinaldin). Poželjnije je prije upotrebe brus umočiti.

 

Drugi sistemi brušenja prikazani su u videu kojeg možete vidjeti ako kliknete ovdje

 

Brus

 

Sprava za otvaranje sanduka

Za otvaranje sanduka veoma je korisna posebna sprava u obliku slova Z sa spljoštenim krajevima (oznaka 247 u katalogu Rinaldin).

 

Sprava za otvaranje sanduka

 

Okomita sprava za rezanje

U Italiji okomite sprave za rezanje stakla nisu naišle na veliki odaziv. Međutim, u nekim državama, a posebno u Americi, su veoma rasprostranjene. 

Koje su prednosti ovih sprava? Omogućavaju savršeno rezanje stakla bez ikakve prakse. Ako niste sigurni u vlastite sposobnosti ili nemate ni vremena ni volje obučiti jednog od vaših radnika, ova je sprava idealno rješenje. Sprava je veoma korisna i onome tko prakticira ručno rezanje stakla budući da uvelike smanjuje vrijeme rezanja pogotovo kod serijskog rezanja. Još jedna nezanemarujuća važna prednost sastoji se u činjenici da se okomitim rezanjem ušteđuje na prostoru.

Većina sprava za rezanje koje se nalaze na tržištu osposobljene su i za rezanje kartona, kartončića, plastičnog materijala, stiropora itd.

Rinaldin predlaže spravu Gladium, koja se može isporučiti u 3 verzije, prema potrebama uokvirivača.

 

Okomita sprava Gladium

 

Obrada stakla

 

Rezanje

Za dobro rezanje stakla potrebno je praksa.

Nemojte se zabrinjavati ako vam prilikom prvih rezanja ne ispadne savršeno ili ako vam se poneka staklena ploča razbije. Uvježbavajte iz početka na manjim odrescima stakla.

Za označavanje mjesta gdje treba rezati može se koristiti flomaster s tankim vrhom. Ukoliko se upotrebljava trokut nema potrebe označiti na oba kraja staklene ploče. Međutim, ako niste sigurni da su trokut ili staklena ploča pravilni opreznije je označiti na dva kraja.

Rezač stakla se povlači prema sebi jednoličnom brzinom i konstantnim pritiskom, ni presporo, ni prebrzo. Ako je brzina veća pritisak može biti slabiji. Obično ako je brzina veća rezultat je mnogo bolji. Protivno od onoga što se može misliti, ne treba veliki pritisak za postizanje dobrog reza. Povučena crta mora biti jasna ali tanka. Ako se na urezu stvaraju čestice i prašina znači da je upotrebljen preveliki pritisak. Staklo će se u tom slučaju svejedno odlomiti ali će rub biti izreckan i slab.

 

Ne postoji idealni sistem kako prihvatiti rezač stakla. Svatko može primijeniti sistem za koji smatra da mu je prikladniji. Ipak najrasprostranjeniji sistem se sastoji u držanju kažiprsta na rezaču, a sa palcem i srednjakom ga prihvatiti s lijeve i desne strane. Treba paziti da se rezač stakla ne nagne previše (kao što se inače drži olovka) jer se može dogoditi da u tom položaju kotačić ne dodiruje staklo.

Osim toga, treba paziti da položaj kotačića, neovisno o položaju drške, ostane uvijek u savršeno okomitom položaju bez oscilacija u lijevo ili u desno (vidjeti sliku).

 

Presjek kotačića okomiti i kosi

 

Kad rezač stakla stigne do samog kraja staklene ploče i kotačić prođe preko ruba stakla moglo bi se dogoditi da rezački blok završi na staklenu ploču i da ju okrne. To se dešava pogotovo početnicima koji presporo povlače rezac. Problem se može izbjeći prislanjanjem komadića kartona uz sam kraj stakla tako da kad kotačić stigne do kraja staklene ploče nastavi svoj put nekoliko milimetara po kartonu.

 

Ako koristite rezač stakla na ulje podsjetite se da prekontrolirate da li u rezervoaru ima ulja.

Staklo mora biti čisto. Ponekad sanduci stižu bez zaštitnog papira između pojedinih staklenih ploča. Umjesto papira nalazi se jedan prah koji može smetati prilikom rezanja.

U tom slučaju staklo treba očistiti na onom mjestu gdje će se izvršiti urezivanje.

 

Kao vodič prilikom rezanja može se koristiti trokut ili ravnalo. Dok jednom rukom držimo staklo, drugom treba čvrsto držati trokut. Za staklene ploče velikih dimenzija rezanje se može vršiti u više navrata ali treba paziti da se rezač nikad ne otkloni sa stakla kao ni ruka sa trokuta. Proslijeđuje se tako da se naizmjenično povlače prije rezač stakla, a zatim ruka duž trokuta tako da se obje ruke uvijek nalaze približno na istoj visini. Kad bi se ustvari dvije ruke našle na različitom nivou, pritisak rezača stakla na trokut ne bi naišao na otpor i mogao bi ga pomaknuti naspram početnog položaja.

Za veoma velike staklene ploče umjesto trokuta treba upotrijebiti ravnalo.

 

Ne smije se nikad preći dva puta po istom urezu niti poprečno preći preko drugih ureza; uspjeli biste samo oštetiti kotačić i dobili biste nepravilan rez.

Ponekad staklo može imati pukotinu. Pukotina teži nastavljanju nepravilnim smjerom slijedeći usmjerenje kojeg diktira pritisak kojeg dobiva. Spretnost uokvirivača sastoji se u usmjeravanju pukotine tako da prouzrokuje čim manje štete. Ako se pukotina nalazi blizu jednog od kuteva staklene ploče preporučljivo je djelovati prstima tako da pukotina skrene od početnog usmjerenja prema vanjskoj strani stakla. Na taj će se način izgubiti samo jedan mali dio staklene ploče.

 

Ne svi uokvirivači znaju da urez napravljen rezačem stakla nakon nekoliko minuta teži “zarastanju”. Sa stajališta fizike, urezivanje razvrstava staklene atome paralelno s obje strane ureza. Nakon nekoliko minuta to razvrstavanje ponestaje što otežava odvajanje staklenih ploča. Stoga, nakon urezivanja staklene ploče, ne smije se čekati predugo prije odvojanja.

  

Kako odlomiti staklo

Nakon urezivanja pomaknuti staklo tako da urez dođe do ruba stola ali s unutarnje strane, a dio kojeg treba odlomiti mora stršiti izvan ruba stola. Naravno dio koji strši mora se pridržati rukama jer bi pod težinom mogao pasti. Zatim odlučnim potezom spustiti tako da se dobije čisti i ravan rez.

Još jedan sistem prikladan za odvajanje staklenih traka ne šire od 20 cm sastoji se u podizanju staklene ploče na mjestu ureza s rukama na dva kraja ispod ureza. Dok ruke pritišću prema gore, dva palca iznad stakla pritišću prema dolje sve dok se staklo ne odvoji. Za veoma velika stakla poželjnije je umetnuti rezač stakla, ili olovku, ispod stakla na samom kraju ureza i lagano pritisnuti iznad s obje strane ureza. Ova se radnja može izvršiti i uz pomoć posebnih klješta, koje proizvodi Fletcher, a koje imaju dvije izbočine s gornje strane i jednu izbočinu u sredini s donje strane. Središnja izbočina gura odozdo prema gore dok dvije gornje izbočine guraju odozgo prema dolje.

Tanke staklene trake mogu se odvojiti pomoću klješta za staklo ili običnih klješta ili čak rukama.


Longitudinalno rezanje staklenih ploča

Staklene ploče ponekad treba rezati po dužini. Ova radnja zahtjeva mnogo prakse i stoga ju ne može obaviti početnik. Koristi se trokut za serijsko rezanje povlačenjem duž ruba staklene ploče nakon određivanja dimenzije. (oznaka 214 u katalogu Rinaldin). Da bi se staklo odlomilo potrebno je obim rukama pridržati staklo na krajevima i povući ga prema stolnom rubu tako da urez ostane otprilike 2 cm od ruba s unutarnje strane stola. Sada treba naglo spustiti stakleni dio koji izviruje iz stola. Staklo će se odvojiti ali će ostati prislonjeno na stolu.


Kako longitudinalno rezati staklene ploče
      
Kako prelomiti odrezano staklo

Rezanje ovalnog i okruglog stakla

Ovalna i okrugla stakla mogu se dobiti ručnim rezanjem ili uz pomoć posebnih sprava. Ovo je postupak za ručno rezanje:

Okvir staviti na stolu sa stražnjom stranom prema gore.

Na poleđini okvira prisloniti staklo fiksirajući ga na okviru na nekoliko mjesta samoljepljivom trakom.

Proslijediti rezanjem stakla slijedeći unutarnji rub okvira. Naravno treba voditi računa da staklo bude nešto manje od okvira tako uđe u okvir bez poteškoća. Rezanje bi trebalo po mogućnosti izvršiti bez podizanja rezača sa stakla tako da se dobije neisprekidana crta, što nije jednostavno jer bi se trebali vrtjeti oko ovala. Ako se zbog bilo kojeg razloga rezač podigne sa stakla, potrebno ga je ponovno namjestiti točno na ono mjesto gdje se prekinulo prvo rezanje.

Ako se na samom okviru nalaze dekoracije ili urezi koji otežavaju ili onemogućavaju polaganje okvira na stol s prednjom stranom prema dolje, moguće je crtu rezanja označiti na samom staklu. Na ovaj način: staklo položiti na stol, a okvir na staklu s gornjom stranom prema gore; flomasterom povući crtu duž unutarnjeg ruba okvira koja će poslužiti kao vodič prilikom rezanja.

 

Rezanje stakla za ovalne okvire

 

Za rezanja ovalnih i okruglih stakala veća se preciznost dobiva ako se koriste odgovarajuće sprave (oznaka 212 - 212G - 210 u katalogu Rinaldin) opisane u ovom videu. Obicno se te iste sprave koriste i za rezanje ovalnih i okruglih passepartouta; dovoljno je zamijeniti rezački blok.

Treba pripaziti da je prilikom kretanja kotačić okrenut prema vanjskom dijelu ovala, a ne prema unutarnjem kao što je slučaj kod rezanja passepartouta. U slučaju stakla potrebno je sačuvati srednji dio, a ne vanjski koji se odbacuje. Može se koristiti i komadić kartona za kretanje tako da kad kotačić pređe sa kartona na staklo već ima pravilno usmjerenje.

 

Nakon urezivanja staklo treba razbiti tako da oval ili krug ostanu čitavi. Postupak je isti bilo kod ručnog urezivanja kao i kod urezivanja sa spravom.

Prevrnuti staklo (tako da urez ostane ispod) na prilično meku površinu i prstima pritisnuti duž ureza. Tako će se staklo odvojiti ali ne i osloboditi od ostalog dijela staklene ploče. Da bi se oslobodilo potrebno je urezati nekoliko zrakastih linija kao što je prikazano na slici i zatim odlomiti razne dijelove dok se potpuno ne oslobodi sredina. Treba paziti da urezi nisu okomiti na liniju ovala jer bi se u protivnom mogli nastaviti na unutarnji dio ovala. Nadalje zrakaste linije ne smiju dodirivati liniju ovala već moraju biti udaljene nekoliko milimetara. Alternativa zrakastim linijama mogu biti četiri ureza koji predstavljaju idealni nastavak dugih stranica ovala. I u ovom slučaju treba ostaviti razmak između ravnih linija i linije ovala.

Sistem važi i za okvire za lepeze.

 

Kako urezati staklo za odvajanje ovale

 

Čišćenje stakla

Za čišćenje ne postoji standardna formula. Svaki uokvirivač ima vlastite metode koje najradije koristi. Netko predlaze otopinu od 50/50 denaturiranog alkohola i vode.

Netko jednostavno koristi vodu i sapun. Sapun položen na spužvi na jednom tanjuriću. Drugom vlažnom spužvom trljati po sapunu i zatim

proći po staklu. Staklo zatim osušiti pomoću meke krpe.
Na tržištu postoje razni deterdženti za staklo. Poneki mogu biti štetni za sačuvanje uokvirenih umjetničkih djela, pogotovo oni koji sadrže amonijak. Bilo koji proizvod odaberemo može ga se pretočiti u jednu sprej kanticu koja je mnogo praktičnija za posipanje na staklu. Za sušenje mogu se koristiti meke krpe. Još praktičnije je upotreba vatiranog celuloznog papira koji ne ostavlja dlačice na staklu.

Prije svega preporučljivo je da se staklo očisti u posljednjem trenutku prije samog montiranja slike. Ukoliko se nakon čišćenja vrše druge radnje, kao na primjer postavljanje vješalice, postoji rizik da se privuče prašina ili razni fragmenti.

Radnja čišćenja se može vršiti direktno unutar okvira. Nakon što smo očistili jednu stranu, okrenuti staklo za čišćenje druge strane. Ovaj je sistem veoma praktičan ali ima nedostatak da skuplja prljavštinu i dlačice u rubovima stakla, a pogotovo u kutevima. Ova bi se prljavština mogla vidjeti na staklu nakon postavljanja slike. Stoga je korisno četkom usisača proći čitavu površinu, a pogotovo duž čitavog unutarnjeg ruba okvira. Usisač je malo poznat predmet uokvirivačima i malo korišten. Bio bi veoma koristan u mnogim fazama uokvirenja.

Jedan pravovjerniji sistem, iako sporiji, sastoji se od čišćenja stakla izvan okvira.

Da bi se dobro prekontroliralo da li je staklo čisto treba ga podignuti i gledati prema svjetlosti prema tamnoj podlogi.

Firma Rinaldin je izumila i realizirala veoma funkcinalnu spravu za čišćenje stakla: rastezljiva podloga.

Staklenu ploču postaviti na prethodno rastegnutoj podlozi. Prozirni gumeni čepići (bumpon) koji se nalaze na podlozi ne dozvoljavaju pomicanje stakla za vrijeme čišćenja. Dakle, nije potrebno rukama pridžavati staklo. Nakon upotrebe sprava se može zatvoriti. Na raspolaganju 4 dimenzije: za stakla maksimalne dimenzije 35x50, 45x70, 60x90 i 80x110 cm.


Rastezljiva sprava


Upotreba sprave je opširno objašnjenja u videu kojeg možete vidjeti ako kliknete ovdje