Materijali   (Vrati se na prethodnu)

 

Staklo

   

Staklo se u osnovi sastoji od tri osnovna elementa ili bolje receno od tri oksida (kemijski elementi koji sadrze kisik):

Silicijski bioksid  koji staklu daje mogucnost ucvrscivanja;

Natrijev bioksid  koji omogucava da se staklo lakse topi;

Kalcijev bioksid  koji stiti staklo protiv nagrizanja.

Drugi dodatni materijali mogu izmijeniti osnovne karakteristike dodajuci mu tvrdocu, otpornost na toplinu, obojenost itd.

 

Postoje razne vrste stakla. Pogledajmo one koji se najcesce upotrebljavaju u sektoru okvira.

 

Obicno staklo

Najcesca debljina koja se koristi za uokvirivanje je 1,6/1,8 milimetara. Za okvire cije su dimenzije vece od kvadratnog metra preporucuje se upotreba stakla debljine 3 mm (takozvano poluduplo staklo). Treba imati na umu da su deblja stakla i teza. Cvrstoca okvira mora, dakle, biti proporcionalna tezini. Za okvire pod staklom obicno se koristi dvomilimetarsko staklo jer se teze razbija.

Staklo debljine 1,6/1,8 mm prodaje se u drvenim sanducima od otprilike 500/600 kg tezine. U svakom se sanduku prosjecno nalazi 100/150 kvadratnih metara stakla. Prevozi se posebnim prevoznim sredstvima koji imaju ugradjenu dizalicu za ukrcaj i iskrcaj. Mali uokvirivaci ili pocetnici koji jos nisu u stanju kupiti citav sanduk, mogu se obratiti staklarima koji vrse prodaju i pojedinacnih staklenih ploca. Naravno, po vecoj cijeni.

Upotreba debljeg stakla (3 mm) je veoma ogranicena za uokvirivace i ne pravda kupovinu citavog sanduka. Stoga ga je pozeljnije naruciti kod staklara vec odrezanog prema dimenziji okvira. Da bi se izbjegle greske bolje je ponijeti i okvir kod staklara tako da ga isti staklar izmjeri.

Poneki proizvodjaci izmedju pojedinih staklenih ploca umecuju list papira; neki ih pak odvajaju uz pomoc posebne prasine; dok neki pruzaju mogucnost izbora izmedju dva rjesenja. Prvi je sistem nesto skuplji ali je preporucljiviji za uokvirivace. Ustvari prasina predstavlja poneki problem bilo u pogledu ciscenja kao i rezanja.

U Evropi standardna duzina staklenih ploca debljine 1,6/1,8 mm je 180 cm. Sirina moze varirati od 40 cm do 120/130 cm. Deblje staklene ploce imaju vece dimenzije.

Kod ponekih velikih staklarni ili u veletrgovinama staklom mogu se nabaviti i stakla vec odrezana u standardnim mjerama (na primjer 50x70 ili 40x50). Ako uokvirivac koristi puno standardnih mjera moze mu koristiti nabava vec odrezanih stakala.

Staklo se moze klasificirati, prema proizvodnom postupku, u vuceno staklo i float staklo. Vuceno staklo, postignut tradicionalnim postupkom, postepeno nestaje. Float staklo se postize novim postupkom. Kod float stakla su ustvari odsutne sve mane na koje se nailazi kod proizvodnje vucenog stakla.

 

Antirefleksno staklo

Radi se o staklu koje je samo na jednoj ili na obje strane obradjeno kiselom otopinom, jedna vrsta brusenja ciji je efekat ne reflektirati svijetlost. Refleks moze smetati pogotovo ako se izvor svjetlosti (prozori ili svjetiljke) nalazi iza osobe koja promatra sliku.

Medjutim, treba pripaziti jer karakteristika antirefleksnog stakla je da smanjuje prozirnost sto se predmet koji stoji iza stakla vise udaljuje od istoga. Stoga je prikladno za slike koje prianjaju na staklu ali ne i za slike koje su udaljene od stakla. Posebno je prikladno za fotografije ili stampe uokvirene bez passepartout-a. Ako se u protivnom stavi i passepartout (debljine otprilike 1,5 mm) ili bilo koji razdvajac, prozirnost se uveliko smanjuje.

Postoje razne vrste antirefleksnog stakla sa raznim karakteristikama. U Americi su takodjer rasprostranjena antirefleksna stakla sa osobinom odbijanja ultraviolentnih zraka zbog vece zastite uokvirenih djela.

Antirefleksno staklo u prosjeku stoji 50% vise od obicnog stakla i obicno ga staklari ne drze u skladistu. Stoga uokvirivac nailazi na poteskoce prilikom nabavljanja, pogotovo u malim sredistima.

 

Obicno i antirefleksno staklo

 

Staklo protiv UV zraka

Sluzi da se izbjegne prodiranje UV zraka koje ostecuju boje umjetnickog djela na papiru. U inozemstvu se poprilicno koristi ali u Italiji je medju uokvirivacima gotovo nepoznat. Jos jedan sistem za zastitu slika od UV zraka sastoji se u upotrebi posebnog plasticnog stakla (na primjer polystiren). Neki uokvirivaci upotrebljavaju s vanjske strane staklo, a s unutrasnje polistiren.

 

Plasticno staklo

Radi se o polistirenu ili drugim slicnim akrilicnim materijalima i moze u raznim slucajevima efikasno koristiti u zamjenu za staklo.

 

Prednosti su:

  • Lakoca. Gotovo je upola laksi od stakla.

  • Nelomljivost. Olaksava se, dakle, prenosenje i prijevoz slika. Plasticno staklo smanjuje opasnost od ozljeda u slucaju da se staklo razbije i stoga je neophodno na javnim mjestima kao sto su skole, vrtici, bolnice, kancelarije itd.

  • Otpornost na ultraviolentne zrake. Ova karakteristika moze varirati ovisno o raznim vrstama plasticnog stakla i potrebno ju je utvrditi s proizvodjacem.

  • Veca fleksibilnost. Koristi pogotovo kad se zele uokviriti slike ili drugi predmeti cija povrsina nije potpuno ravna.

  • Lako se busi i obradjuje. To omogucava njegovo koristenje za uokvirivanje predmeta unutar prozirnih kutija. U takvim slucajevima polistiren se moze spojiti acetonom.

  • Ne olaksava kondenziranje (za razliku od stakla)

  • Termoplasticno je i toplinom se izmjenjuje. Stoga se moze lako oblikovati.

 

Nedostaci su:

  • Vise poteskoca prilikom ciscenja. Moralo bi se cistiti s posebnim antistatickim deterdzentom, a ne s onim obicnim kojeg inace koristimo za ciscenje stakla. Osim toga, treba upotrijebiti veoma meku krpu.

  • Podlozniji ogrebotinama.

  • Vece poteskoce uskladistenja zbog zastitnog filma koji se lako odljepljuje pogotovo kod odrezaka.

  • Vece poteskoce rezanja. Rezanje se vrsi uz pomoc posebne sprave ili uz pomoc pile. Za razliku od stakla spravom plasticno staklo treba vise puta zarezati tako da dobijemo dublji urez. Da bi se odlomilo potreban je veliki pritisak.

  • Elektrostaticniji  je od stakla i stoga vise privlaci prasinu.

  • Cinjenica da je termoplasticno moze imati negativne efekte. Odnosno ako se izlozi na suncu ili blizu nekog izvora topline tezi ulegnucu. Dakle, nije prikladno za upotrebu na otvorenom.

  

 

Nedostaci stakla

 

Oksidacija

Kemijski proces koji moze nastati kad se staklo duze vremena ostavi na vlagi ili izlozeno na suncu. Oksidacija se manifestira mrljama. Ne postoji sistem kojime se te mrlje mogu odstraniti.

Naravno da bi se ova nezgoda izbjegla staklo treba cuvati na suhom mjestu. Ako se za vrijeme prijevoza smoci, mozete i odbiti da ga prihvatite. Ako ga ipak prihvatite morali biste ga odmah upotrijebiti ili barem otvoriti sanduk i osusiti ga.

 

Lomljivost

Moze se dogoditi da se staklo prilikom rezanja  vrlo lako lomi. I u ovom slucaju mozete prigovoriti dobavljacu.

Pretvrdo staklo. Ovo je suprotni nedostatak. Stakla s ovim nedostatkom su takodjer problematicna za rezanje.

 

Valovitost

Staklo bi moglo predstaviti i neke valovitosti pogotovo ako se osvijetli iz kosine. U ovom se slucaju ne moze govoriti o nedostatku vec o losoj kvaliteti. To je karakteristika nekih vucenih stakala uvezenih iz nerazvijenih zemalja po veoma niskim cijenama. Bez obzira na nisku cijenu ovo staklo nije preporucljivo da se koristi za okvire jer onome tko gleda sliku pruza veoma neugodan efekt. Stoga u trenutku kupovine treba obratiti mnogo paznje i utvrditi vrstu stakla i pogotovo njegovo porijeklo.

 

Pomanjkanje ravnoce

Sastoji se od cinjenice da staklene ploce nisu potpuno ravne vec su konveksne. Ova se stakla obicno tesko rezu.

 

Ne sasvim pravilni kut

Staklene ploce koje nisu tocno pod pravim kutem zahtijevaju vise vremena za rezanje i imaju veci skart materijala. Ako uokvirivac ne primijeti ovaj nedostatak prije rezanja, prilikom umecivanja stakla u okvir naici ce na neugodno iznenadjenje.

 

Pomanjkanje jednolicnosti u mjerama

Standardna duzina je od 180 cm. Medjutim, moze se ispostaviti da neke staklene ploce imaju drugaciju duzinu. Bilo bi korisno prekontrolirati pogotovo prije serijskog rezanja. Isto vrijedi i za sirinu staklenih ploca. Medjusobno bi se mogle neznatno razlikovati u sirini. Pomanjkanje jednolicnosti u mjerama moze predstavljati poprilicnu stetu pogotovo za onoga tko reze u seriji.

 

Staklene “oci”

Nalaze se gotovo iskljucivo na “vucenom” staklu. Radi se o sitnim komadicima materijala ili prljavstine koji su se uvukli u staklu prilikom proizvodnog procesa. Moze se pripisati na primjer veletrgovcu ili staklaru koji nam je prodao pojedinacne staklene ploce. Ovaj se nedostatak moze djelomicno sakriti stavljajuci ga s unutrasnje strane okvira. Mnogo ce se manje primijetiti ako se nalazi u dodiru sa slikom u polozaju gdje se moze pobrkati sa predmetom slike. Ova smicalica moze biti veoma korisna pogotovo kad musterija trazi da iskoristimo staro staklo okvira kojeg zamijenjuje.

 

     

Staviti ili ne staviti staklo?

 

Staklo se obicno koristi za uokvirenje gotovo svih slika: stampe, uljene slike, akvareli itd. Ali ne slazu se svi s tim misljenjem. Dok za slike na papiru ne postoji nikakva sumnja, sto se tice uljenih slika misljenja su razlicita. Pogotovo u inozemstvu smatra se da se uljene slike ne uokviruju sa staklom.

Treba ipak spoznati koje su kontroindikacije za upotrebu stakla i koje su nezgode na koje se moze naici kod okvira sa staklom.

Kondenzacija. Nastaje u uvjetima vlage ili pomanjkanja ventilacije. Trebalo bi, dakle, izbjegavati direktno prianjanje na staklo vaznih umjetnickih djela na papiru ili platnu.

Odsjaj. Glatka povrsina stakla reflektira svjetlost i stvara neugodni odsjaj u onoga tko gleda sliku. Osim toga, kod tamnih slika staklo poprima funkciju ogledala.

Opasnost. Opasnost se sastoji od rizika razbijanja. U nekim slucajevima i u nekim prostorima staklo nije preporucljivo. Moze se medjutim zamijeniti sa plasticnim staklom.

 

  

Kako uskladistiti staklo

  

Kamioni koji prevoze staklo imaju dizalicu za istovar drvenih sanduka. Jednom kad se sanduk iskrca uokvirivac ga vise ne moze pomaknuti zbog ogromne tezine. Mogao bi se podignuti samo uz pomoc viljuskara, sprave koje uokvirivaci rijetko posjeduju.

Stoga je neophodno da se sanduk stavi na definitivno mjesto ili da se otvori i da se staklene ploce izvade i stave na mjesto.

Ako se primjenjuje ovo rjesenje ispod sanduka treba postaviti drvene klinove koji ce ga lagano ukositi tako da se olaksa preuzimanje staklenih ploca. Takodjer treba pripaziti da sanduk bude zasticen od vlage, a pogotovo od kise za vrijeme iskrcaja pa do slijedeceg preuzimanja staklenih ploca jer bi u protivnom moglo oksidirati.

Ako uokvirivac posjeduje kolica za staklo, moze direktno iskrcati sanduk na kolica izbjegavajuci premjestanje staklenih ploca. Sanduk moze ostati na kolicima sve dok se staklene ploce ne iskoriste.

Cesto usluga isporuke stakla obuhvaca i pomicanje sanduka unutar radnje uz pomoc manjih viljuskara. Medjutim, ako postoje stepenice viljuskar se ne moze koristiti.

Vecina uokvirivaca sanduke sa staklom prislanja vodoravno uza zid. Staklene se ploce direktno preuzimaju iz sanduka. Mnogo uokvirivaca staklenu plocu reze u samom sanduku polazuci na nju trokut. Samo drugi dio ploce reze se na stolu ili cak u samom okviru.

 

Sanduk staklenih ploca na postolju

 

Ukoliko uokvirivac raspolaze sirokim prostorom moze uzeti u obzir i nabavu sanduka razlicitih sirina zbog boljeg optimiziranja reza i manjeg skarta. Po mogucnosti ne bi bilo na odmet i longitudinalno odrezati staklene ploce u raznim standardnim sirinama tako da se raspolaze svim sirinama koje se najvise koriste. U tom slucaju ploce bi se mogle okomito uskladistiti medju cvrste drvene ili metalne stalaze. Uokvirivac bi mogao osim toga i pripremiti i konstantno imati na raspolaganju najcesce standardne mjere. Na primjer 30x40 - 35x50 - 40x50 - 50x60 - 50x70 itd. Ustvari bilo bi dobro kad bi uokvirivac vecinu slika za uokvirenje sveo na standardne formate.

 

Rezanje stakla direktno iz sanduka

 

Cesto se uz pomoc passepartouta mogu svesti na standardni format i slike koje nemaju standardne dimenzije. Uokvirivac bi na taj nacin mogao pripremiti staklo kao i sivi karton za poledjine. Posao bi se obavljao u seriji i gotovo bi se potpuno eliminirao skart. Ako uokvirivac drzi vec odrezane standardne formate morat ce ih spremiti tako da zauzmu malo mjesta i da budu uredno slozeni.

 

Kako uskladistiti stakla na policama

 

Strogo je zabranjeno stakla nasloniti na podove od cementa, keramickih plocica ili od bilo kojeg drugog tvrdog materijala jer bi bilo veoma podlozno slucajnom razbijanju. Staklo treba nasloniti na povrsine od drva, sperploce, kartona itd., odnosno na nesto mekse povrsine. Vazno je da se mjesto gdje se odlazu staklene ploce periodicno cisti od staklenih cestica koje se neminovno formiraju. Te cestice su ustvari cesto uzrok razbijanju staklenih ploca.

  

  

Alat i pribor za staklo

  

Rezac stakla

Nekad se upotrebljavao dijamant. Bio je jako skup, a osim toga i veoma krhk. Kad bi nehotimice pao, bio bi neupotrebljiv. Do prije otprilike desetak godina poneki stari staklar ga je jos uvijek koristio. Danas ga je nemoguce naci.

Zamijenio ga je rezac stakla s kotacicem. Jedan celicni kotacic klizuci po staklu ostavlja veoma malu brazdu. Najpoznatiji rezac stakla je Veribor. Veribor ima 6 kotacica koji su fiksirani na jednoj maloj sesterokutnoj glavi. Kako se jedan kotacic istrosi tako se malo pomalo sesterokut okrece i tako prelazi na slijedeci kotacic sve dok se svih 6 kotacica ne istrose. Tada se svi zajedno mijenjaju.

Da bi rezac stakla sa kotacicem dobro funkcionirao mora uvijek biti dobro podmazen. Preporucljivo ga je drzati u jednoj casi sa kotacicem okrenutim prema dolje tako da se oslanja na jednu kuglicu vate natopljenu petrolejom. Najbolje mazivo bila bi mjesavina od 1/3 kerozina i 2/3 laganog petroleja. Ne smije se koristiti trementin jer postaje rastezljiv i na taj nacin zamazuje kotacic.

 

Rezac stakla Veribor umocen u rastvornu tekucinu

 

Usavrsenje rezaca stakla sa kotacicem sastoji se od rezaca stakla sa uljem i widia kotacicem koji je u posljednjih 15 godina uzeo sve vise maha. Njegova karakteristika je konstantno podmazivanje preko jedne cijevcice koja odlijeva ulje iz rezervoara koji se nalazi u drsci rezaca. Americka firma Fletcher se hvali da je izumila rezac stakla na ulje. Medjutim, trenutno najpoznatiji rezac stakla je japanski Toyo koji je osim toga i najbolji. S obzirom na rezacke zahtjeve postoje razlicite vrste; najcesci je medjutim Toyo 17 sa prozirnom plasticnom drskom ili sa metalnom drskom. U prvom slucaju postoji prednost da se moze vidjeti nivo ulja, a kod drugog slucaja pruza se veca vaznost cvrstoci sprave. Kad se kotacic istrosi mijenja se rezacki blok. Medjutim, njegova cijena nije mnogo manja od cijelog rezaca. Iz tog se razloga na trzistu moze naci i model koji se nakon upotrebe baca.

Rok trajanja jednog rezaca stakla na ulje ovisi naravno o obimu posla. Za jednog osrednjeg uokvirivaca moze se procijeniti otprilike na 6/8 mjeseci.

Sve vrste rezaca stakla zahtijevaju malo paznje priliko rukovanja, odnosno treba izbjegavati da padne na pod jer bi se ostetio rezacki kotacic. Rezacki kotacic se moze ostetiti i slucajnim padom rezaca na stol.

 

Rezaci stakla Toyo

  

Rezac stakla ne smije imati nedostatke. Osnovni nedostaci mogu biti:

• Previse istroseni kotacic. Primjecuje se kad zahtjeva veci pritisak.

• Na pojedinim dijelovima urezivanje je isprekidano sa prazninama.

• Urez je predubok.

• Urezivanje ostavlja previse staklene prasine.

• Rezac stakla klizi po staklu bez urezivanja.

U svim gore opisanim slucajevima pozeljnije je promijeniti kotacic.

 

Trokut

Da bi se postigao ravan rez, rezac stakla se mora povlaciti duz ravnala ili trokuta. Trenutno se koriste trokuti koji su proizvedeni samo iz jednog komada da bi se izbjegle nepravilnosti mjerenja pravog kuta. Uokvirivac bi morao imati barem dvije dimenzije trokuta. Jedan veliki i jedan manji. Ustvari, ne bi bilo bas prakticno rezati stakla malih dimenzija sa prevelikim trokutom.

 

Trokuti za rezanje stakla

 

U nekim drzavama je popularniji “T” trokut. Funkcija je medjutim ista.

Osim toga, postoji jedna vrsta trokuta za longitudinalno rezanje staklenih ploca (koji neki uokvirivaci nazivaju tko zna zasto “kaiser”). Isti se trokut moze koristiti i za serijsko rezanje vise komada istih dimenzija.

 

Kako koristiti trokut sa metrom na stolu

 

Ravnalo

Za rezanje duzih komada umjesto trokuta mogu se koristiti odgovarajuca ravnala. Ravnala bi po mogucnosti morala imati prianjalke za prianjanje na staklo. Ako se koristi ravnalo bez prianjalka ne bi bilo na odmet fiksirati ga na dva kraja uz pomoc pritezaca ili ako nista drugo barem zatraziti pomoc od jos jedne osobe koja ce nam pomoci pridrzati ravnalo na staklu da se ne pomakne.

 

Stol

Stol mora biti najmanje 180 cm dug odnosno standardne duzine staklenih ploca. Mora imati barem metar sirine, a po mogucnosti i 120 cm. Visina stola mora biti proporcionalna visini osobe koja radi. Treba uzeti u obzir da osoba koja radi na rezanju mora biti u stanju da podigne i da stavi na stol staklene ploce od 120 cm sirine. U nekim slucajevima bi medjutim bila korisna jedna uzvisena daska da se podlozi pod nogama operatera.

Radni stol za staklo mora biti podlozen pustom ili drugim ne previse mekim materijalom. Mogao bi odgovarati i jedan stari pokrivac. Na trzistu postoje i profesionalni stolovi za staklare sa profinjenim karakteristikama. Medjutim, za uokvirivaca bi bio pregolem i preskup.

Jedna mala smicalica sastoji se u fiksiranju metra iznad pusta (ili drugog mekog materijala) koji pokriva radni stol za staklo. Polazna tocka nula krece od kraja stola gdje se nalazi jedan granicnik. Na taj nacin prislanjajuci staklene ploce do samog granicnika automatski se moze kroz prozirnost stakla procitati mjera. Tako se izbjegava mjerenje i oznacavanje stakla prilikom svakog reza.

Metar se moze fiksirati uz pomoc spojnica ispucanih pneumatskim pistoljem za fiksiranje. Jos bolje rjesenje je stvoriti u pustu koji prekriva stol kanalic od otprilike 2 cm sirine, upravo iste sirine metra, i u taj kanalic umetnuti metar. Ovo rjesenje potpuno eliminira rizik da se staklena ploca ogrebe po metru ili po spojnicama kojime je metar fiksiran za stol.

Stol treba cesto cistiti od ostataka staklenih cestica. Za ciscenje stola moze se koristiti cetka koja se okrece kao sto su cetke kojima se podizu mrvice kruha u restaurantima.

Pored stola za rezanje mora se nalaziti sanduk ili kutija za odreske. Dobro bi bilo svako toliko usitniti odreske uz pomoc cekica tako da zauzmu manje mjesta u sanduku. Dugi i uski odresci koji ne stanu u sanduk, prije se moraju usitniti (kljestima ili rezacem stakla).

 

Kljesta

Na trzistu postoje specificna kljesta za staklare. Medjutim, posebno su proucena za deblja stakla. Za potrebe uokvirivaca dovoljna su obicna kljesta koja se mogu kupiti u bilo kojoj zeljezariji. Kljesta sluze za otkinuti tanke staklene trake. Sluze i za otkinuti eventualne komadice stakla koji su nehotimicno ostali na staklenoj ploci. I na kraju sluze za odstraniti one sitne dijelove stakla strugajuci po rubu s izradjenim dijelom na kljestima.

 

 

Kliesta Fletcher

   

Jedna posebna kljesta su Fletcherova. Od plasticnog su materijala, a prednost im je sto su veoma lagana i dakle ne umaraju ruku. Osim toga, zahvaljujuci laganoj tezini smanjuje se rizik razbijanja u slucaju da padnu na staklo. Posebna karakteristika ovih kljesta je u tome sto posjeduje dvije izmjenjive hvataljke sa dve izbocine na gornjem dijelu i jednom izbocinom u sredini na donjem dijelu. Pritisak hvataljki na staklo, do samog ureza, razdvaja staklenu plocu.

 

Metar

Prakticniji je metar u kolutu (fleksibilni metar) buduci da se kraj moze prihvatiti za rub staklene ploce. Bilo bi jos prakticnije metar fiksirati za sami stol sa granicnikom na rubu stola.

 

Brus

Na trzistu postoje masine za brusenje stakla vise ili manje automatizirane. Medjutim, za uokvirivacke potrebe su pretjerane. Dovoljno je upotrijebiti rucni brus iz carborunduma po mogucnosti sa dva razlicita stupnja finoce.

 

Brus

 

Odnosno, s jedne strane se moze koristiti za ugladjivanje, a s druge za finije dovrsenje brusenja. Pozeljnije je prije upotrebe brus umociti.

 

Sprava za otvaranje sanduka

Za otvaranje sanduka veoma je korisna posebna sprava u obliku slova Z sa spljostenim krajevima.

 

Sprava za otvaranje sanduka

Moze se naci u bilo kojoj zeljezariji.

 

Okomita sprava za rezanje

U italiji okomite sprave za rezanje stakla nisu naisle na veliki odaziv. Medjutim, u nekim drzavama, a posebno u Americi, su veoma rasprostranjene.

Koje su prednosti ovih sprava? Omogucavaju savrseno rezanje stakla bez ikakve prakse. Ako niste sigurni u vlastite sposobnosti ili nemate ni vremena ni volje obuciti jednog od vasih namjestenika, ova je sprava idealno rjesenje. Sprava je veoma korisna i onome tko prakticira rucno rezanje stakla buduci da uvelike smanjuje vrijeme rezanja pogotovo kod serijskog rezanja. Jos jedna nezanemarujuca vazna prednost sastoji se u cinjenici da se okomitim rezanjem ustedjuje na prostoru.

 

Okomita sprava za rezanje

 

Vecina sprava za rezanje koje se nalaze na trzistu osposobljene su i za rezanje kartona, kartoncica, plasticnog materijala, ekspandirajuceg polistirola itd.

Najrasprostranjenije okomite sprave za rezanje su one koje proizvode Keencut i Fletcher.

 

Sprava za rezanje ovala i krugova

Obicno sprave za rezanje ovala i krugova isto tako rezu i ovalne i okrugle passepartout-e kao i ovalna i okrugla stakla. Dovoljno je promijeniti rezacki blok.

 

Sprava za rezanje ovala i krugova

 

Cesto posjeduju i popratne sprave koje omogucavaju razna urezivanja oko otvora.

Detaljnije razmatranje strojeva za uokvirivace bit ce obradjeno u jednom od slijedecih brojeva casopisa.

 

  

Obrada stakla

  

Rezanje

Za dobro rezanje stakla potrebno je malo prakse.

Poneki uokvirivaci imaju “prozirni palac”. Uvijek savrseni rez i odvajanje ploca sa maksimalnom sigurnoscu i lakocom. Drugima svaki put predstavlja dramu; staklena ploca je uvijek prepuna spiceva i iskosenih kuteva koji se “i tako ispod okvira ne vide”.

Dakle, nemojte se zabrinjavati ako vam prilikom prvih rezanja ne ispadne savrseno ili ako vam se poneka staklena ploca razbije. Uvjezbavajte se iz pocetka na manjim odrescima stakla.

Za oznacavanje mjesta gdje treba rezati moze se koristiti flomaster s tankim vrhom. Ukoliko se upotrebljava trokut nema potrebe oznaciti na oba kraja staklene ploce. Medjutim, ako niste sigurni da su trokut ili staklena ploca pravilni opreznije je oznaciti na dva kraja.

Rezac stakla se povlaci prema sebi jednolicnom brzinom i konstantnim pritiskom, ni presporo, ni prebrzo. Ako je brzina veca pritisak moze biti slabiji. Obicno ako je brzina veca rezultat je mnogo bolji. Protivno od onoga sto se moze misliti, ne treba veliki pritisak da bi se postigao dobar rez. Povucena crta mora biti jasna ali tanka. Ako se na urezu stvaraju cestice i prasina znaci da je upotrebljen preveliki pritisak. Staklo ce se u tom slucaju svejedno odlomiti ali ce rub biti izreckan i slab.

Ne postoji idealni sistem kako prihvatiti rezac stakla. Svatko moze primijeniti sistem za koji smatra da mu je prikladniji. Ipak najrasprostranjeniji sistem se sastoji u drzanju kaziprsta na rezacu, a sa palcem i srednjakom ga prihvatiti s lijeve i desne strane da bi ga mirno drzali. Treba paziti da se rezac stakla ne nagne previse (kao sto se inace drzi olovka) buduci da bi se moglo dogoditi da u tom polozaju kotacic ne dodiruje staklo.

Osim toga, treba paziti da polozaj kotacica, neovisno o polozaju drske, ostane uvijek u savrseno okomitom polozaju bez oscilacija u lijevo ili u desno (vidi slika).

 

Presjek kotacica okomiti i kosi

 

Kad rezac stakla stigne do samog kraja staklene ploce i kotacic prodje preko ruba stakla moglo bi se dogoditi da rezacki blok zavrsi na staklenu plocu i da ju okrne. To se desava pogotovo pocetnicima koji presporo povlace rezac. Problem se moze izbjeci prislanjanjem komadica kartona uz sam kraj stakla tako da kad kotacic stigne do kraja staklene ploce nastavi svoj put nekoliko milimetara po kartonu.

Ako koristite rezac stakla na ulje podsjetite se da prekontrolirate da li u rezervoaru ima ulja. Ako koristite tradicionalni Veribor morali biste ga drzati u casi u kojoj ste prethodno na dno stavili kuglicu vate ili krpu natopljenu laganim petrolejem i na taj se nacin odrzava podmazan.

Staklo mora biti cisto. Ponekad sanduci stizu bez zastitnog papira izmedju pojedinih staklenih ploca. Umjesto papira nalazi se jedna prasina koja moze smetati prilikom rezanja.

U ovim slucajevima staklo treba ocistiti na onom mjestu gdje ce se izvrsiti rezanje.

Kao vodic prilikom rezanja moze se koristiti trokut ili ravnalo. Dok jednom rukom drzimo staklo, drugom treba cvrsto drzati trokut. Za staklene ploce velikih dimenzija rezanje se moze vrsiti u vise navrata ali treba paziti da se rezac nikad ne otkloni sa stakla kao ni ruka sa trokuta. Proslijedjuje se tako da se naizmjenicno povlace prije rezac stakla, a zatim ruka duz trokuta tako da se obje ruke uvijek nalaze priblizno na istoj visini. Kad bi se ustvari dvije ruke nasle na razlicitom nivou, pritisak rezaca stakla na trokut ne bi naisao na otpor i mogao bi ga pomaknuti naspram pocetnog polozaja.

Za veoma velike staklene ploce umjesto trokuta treba upotrijebiti ravnalo. Ukoliko ravnalo raspolaze i gumenom pozadinom bolje pranja na povrsinu. U nedostatku gumene podloge potreban je veci pritisak ruke, a za veoma velike dimenzije, i pomoc jos jedne osobe koja pridrzava i pazi da se staklo ne pomakne.

Ne smije se nikad preci dva puta po istom urezu niti poprecno preci preko drugih ureza; uspjeli biste samo ostetiti kotacic i dobili biste nepravilan rez.

Ponekad staklo moze predstaviti pukotinu. Crta pukotine tezit ce da nastavi nepravilnim smjerom slijedeci medjutim usmjerenje kojeg diktira pritisak kojeg dobiva. Spretnost uokvirivaca sastoji se u usmjeravanju pukotine tako da prouzrokuje cim manje stete. Ako se pukotina nalazi blizu jednog od kuteva staklene ploce preporucljivo je djelovati prstima tako da pukotina skrene od pocetnog usmjerenja prema vanjskoj strani stakla. Na taj ce se nacin izgubiti samo jedan mali dio staklene ploce.

Ne svi uokvirivaci znaju da urez napravljen uz pomoc rezaca stakla nakon nekoliko minuta tezi “zarastanju”. Sa stajalista fizike, urezivanje razvrstava staklene atome paralelno s obje strane ureza. Nakon nekoliko minuta to razvrstavanje ponestaje pa je odvajanje staklenih ploca teze. Stoga, nakon sto ste staklenu plocu urezali, nemojte previse dugo cekati da je odvojite.

 

Kako razdvojiti staklo

Nakon urezivanja otkliznite staklo tako da urez dodje do ruba stola ali s unutrasnje strane, a dio kojeg treba odlomiti mora strsiti izvan ruba stola. Naravno dio koji strsi morate pridrzati rukama jer bi pod tezinom mogao pasti. Zatim ga odlucnim potezom spustite tako da dobijete cisti i ravan rez.

Jos jedan sistem prikladan za odvajanje staklenih traka sirine ne vece od 20 cm sastoji se u podizanju staklene ploce na mjestu ureza s rukama na dva kraja ispod ureza. Dok ruke pritiscu prema gore, dva palca iznad stakla pritiscu prema dolje sve dok se staklo ne odvoji. Za veoma velika stakla pozeljnije je umetnuti rezac stakla, ili olovku, ispod stakla na samom kraju ureza i lagano pritisnuti iznad s obje strane ureza. Ova se radnja moze izvrsiti i uz pomoc posebnih kljesta, koje proizvodi Fletcher, a koje imaju dvije izbocine s gornje strane i jednu izbocinu u sredini s donje strane.  Sredisnja izbocina gura odozdo prema gore dok dvije gornje izbocine guraju odozgo prema dolje.

Tanke staklene trake mogu se odvojiti pomocu kljesta za staklo ili obicnih kljesta ili cak rukama.

 

Longitudinalno rezanje staklenih ploca

Staklene ploce ponekad treba rezati po duzini. Ova radnja zahtjeva mnogo prakse i stoga ju ne moze obaviti pocetnik. Koristi se trokut za serijsko rezanje povlacenjem duz ruba staklene ploce nakon odredjivanja dimenzije. Da bi se staklo odlomilo potrebno je obim rukama pridrzati staklo na krajevima i povuci ga prema stolnom rubu tako da urez ostane otprilike 2 cm od ruba s unutrasnje strane stola. Sada treba naglo spustiti stakleni dio koji izviruje iz stola. Staklo ce se odvojiti ali ce ostati prislonjeno na stolu.

 

Kako longitudinalno rezati stakelene ploce

 

Kako prelomiti odrezano staklo

   

Rezanje ovalnog i okruglog stakla

Ovalna i okrugla stakla mogu se dobiti rucnim rezanjem ili uz pomoc posebnih sprava. Ovo je postupak za rucno rezanje:

Okvir se prislanja na stol sa straznjom stranom prema gore.

Na poledjini okvira prislanja se staklo fiksirajuci ga po mogucnosti za okvir na nekoliko mjesta samoljepljivom trakom.

Proslijediti rezanjem stakla slijedeci unutrasnji rub okvira. Naravno treba voditi racuna da staklo bude nesto manje od okvira tako da moze bez poteskoca uci u okvir. Rezanje bi trebalo po mogucnosti izvrsiti bez podizanja rezaca sa stakla tako da se dobije neisprekidana crta, sto nije jednostavno jer bi se trebali vrtjeti oko ovala. Radnja se moze djelomicno olaksati postavljanjem okvira i stakla na samom kutu stola. Jedna daljna olaksica sastoji se od jedne okretne plohe koja omogucava da rezac miruje dok se drugom rukom vrti ploha. Ako se zbog bilo kakvog razloga rezac podigao sa stakla, potrebno ga je ponovno namjestiti tocno na ono mjesto gdje se prekinulo prvo rezanje.

 

Rezanje stakla za ovalne okvire

 

Ukoliko se na samom okviru nalaze dekoracije ili urezi koji otezavaju ili onemogucavaju da se okvir polegne na stol s prednjom stranom prema dolje, nije na odmet crtu rezanja oznaciti na samom staklu. Na slijedeci nacin: staklo poloziti na stol, a okvir na staklu s gornjom stranom prema gore; uz pomoc flomastera duz unutrasnjeg ruba okvira povuci crtu na staklu koja ce posluziti kao vodic prilikom rezanja.

Za rezanja ovalnih i okruglih stakala veca se preciznost dobiva ako se koriste odgovarajuce sprave. Obicno se te iste sprave upotrebljavaju i za rezanje ovalnih i okruglih passepartouta; dovoljno je zamijeniti rezacki blok.

Treba voditi racuna da prilikom kretanja kotacic mora biti okrenut prema vanjskom dijelu ovala, a ne prema unutrasnjem kao sto je slucaj kod rezanja passepartouta. U slucaju stakla potreban nam je srednji dio, a ne vanjski koji se odbacuje. Mogao bi se koristiti i komadic kartona za kretanje tako da kad kotacic predje sa kartona na staklo vec ima pravilno usmjerenje.

Nakon urezivanja staklo treba razbiti tako da oval ili krug ostanu citavi. Postupak je isti bilo kod rucnog urezivanja kao i kod onog sa spravom.

 

Kako urezati staklo za odlomiti ovale

 

Staklo se prevrne (tako da urez ostane ispod) na prilicno meku povrsinu i prstima se pritisce duz crte koju smo urezali. Ovom cemo radnjom odvojiti staklo ali ga necemo osloboditi od ostalog dijela staklene ploce. Da bi se oslobodilo potrebno je urezati nekoliko zrakastih linija kao sto je prikazano na slici i zatim odlomiti razne dijelove dok potpuno ne oslobodimo sredinu. Treba paziti da urezi nisu okomiti na liniju ovala jer bi se u protivnom mogli nastaviti na unutarnji dio ovala. Nadalje zrakaste linije ne smiju dodirivati liniju ovala vec moraju biti udaljene nekoliko milimetara. Alternativa zrakastim linijama mogu biti cetiri ureza koji predstavljaju  idealni nastavak dugih stranica ovala. I u ovom slucaju treba voditi racuna da ostane razmak izmedju ravnih linija i linije ovala.

Sistem vazi i za okvire za lepeze.

 

Ciscenje stakla

Za ciscenje ne postoji standardna formula. Svaki uokvirivac ima vlastite metode koje najradije koristi. Netko predlaze otopinu od 50/50 denaturiranog alkohola i vode.

Netko jednostavno koristi vodu i sapun. Sapun polozen na spuzvi na jednom tanjuricu. Drugom vlaznom spuzvom trlja se po sapunu i zatim se prodje po staklu. Staklo se zatim susi pomocu meke krpe. Na trzistu postoje razni deterdzenti za staklo. Poneki bi mogli biti stetni za sacuvanje uokvirenih umjetnickih djela, pogotovo oni koji sadrze amonijak. Bilo koji proizvod odaberemo moze ga se pretociti u jednu sprej kanticu koja je mnogo prakticnija za posipanje na staklu. Za susenje mogu se koristiti meke krpe. Jos prakticnije je upotreba vatiranog celuloznog papira koji ne ostavlja dlacice na staklu.

Prije svega preporucljivo je da se staklo ocisti u posljednjem trenutku prije samog montiranja slike. Ukoliko se nakon sto smo ocistili staklo vrse druge radnje, kao na primjer postavljanje zakacke, postoji rizik da se privuce prasina ili razni fragmenti.

Radnja ciscenja moze se obaviti direktno unutar okvira. Nakon sto smo ocistili jednu stranu, staklo se okrene za ciscenje druge strane. Ovaj je sistem veoma praktican ali ima nedostatak da skuplja prljavstinu i dlacice u rubovima stakla, a pogotovo u kutevima. Ova bi se prljavstina mogla vidjeti na staklu nakon postavljanja slike. Stoga bi bilo korisno cetkom usisaca preci po citavoj povrsini, a pogotovo duz citavog unutrasnjeg ruba okvira. Usisac je malo poznat predmet uokvirivacima i malo koristen. Bio bi veoma koristan u mnogim fazama uokvirenja.

Jedan pravovjerniji sistem, iako sporiji, sastoji se od ciscenja stakla izvan okvira. Prilicno neobicna preporuka u vezi ciscenja stakla dolazi od Paula Frederick, najveci autoritet u Americi u pogledu savjetovanja za uokvirivace. Idealno rjesenje, prema Fredericku, sastoji se od denaturiranog alkohola (za odstranjivanje masnoce sa stakla), vode, jedne zlice gipsa u prahu (koji djeluje kao cistac) i pola zlice deterdzenta za pranje sudja (koji djeluje kao antistatik). Frederick preporucuje da se staklo ne osusi potpuno vec da se okrece iznad novinskih listova.

Novinski papir, koji upija, pridonosi susenju. Osim toga novine, nije sasvim jasno zbog cega, imaju i tajnovitu osobinu da dobro ociste staklo. U medjuvremenu se moze ocistiti druga strana. Sto se susenja tice Frederick preporucuje da se saceka nekoliko sekundi tako da alkohol potpuno obavi funkciju odstranjivanja masnoce. Posljednji savjet je da prilikom susenja ne koristite potpuno suhu krpu jer bi se trljanjem stvorio staticki elektricitet koji bi privlacio prasinu i razne fragmente.

Da bi se dobro prekontroliralo da li je staklo cisto treba ga podignuti i gledati prema svjetlosti prema tamnoj podlogi.